2bgay blog

Ponukan nedavnim iskustvom i događajima u životu bio sam prisiljen pojačano razmišljati o odnosima među ljudima. Razmišljajući tako išao sam u svim smjerovima, ali jedan zaključak mi se nameće u ovom trenutku - komunikacija je bit uspjeha.

Sjetite se primjera gdje ste ušli u svađu s partnerom, prijateljom ili s nekim iz obitelji, da li je stvar bila zbilja u onome oko čega ste se svađali ili u lošoj komunikaciji? Pokušajte se sjetiti nečeg takvog. U većini slučajeva problemi u međuljudskim odnosima nastaju kada se jedna ili više strana ne zna/ne može izraziti iz nekog razloga. Sada, kada ste se prisjetili nekog događaja pokušajte razmisliti jeste li dobro argumentirali svoj stav, odluku, djelo ili ste jednostavno zauzeli poziciju “to je tako i gotovo” i forsirali je u nadi da će suprotna strana odustati, odnosno popustiti?

Kada nagovaramo ljude oni s vremenom postanu umorni i nesposobni više odbijati naš prijedlog, pa ga prihvate bez obzira bilo to dobro ili loše za njih. Na taj način možda možemo utjecati na odluke drugih, ali tim ljudima nećemo ostati u lijepom sjećanju i sljedeći put, kad opet krenemo koristiti istu taktiku, oni će biti otporniji na naše uvjeravanje što će rezultirati našim sve većim frustracijama. Mislim da je sada već nebitno napominjati da se određena količina ljutnje nakupila na obje strane. Sada je još samo potreban katalizator da se pokrene reakcija i dolazimo do svađe. Kao katalizator može poslužiti i neki potpuno nebitan događaj u životu obje osobe, ali će ih jedna ili obje iskoristiti kao razlog za napad.

Na kraju svađe, odnosno konflikta nije samo narušen odnos između dvije osobe, nego su i obje osobe povrijeđene iako one u tom trenutku to zapravo percipiraju kao ljutnju, mržnju, prijezir, bijes ili neki drugi nasilni osjećaj. Činjenica je da većina nas kada je povrijeđena ima želju osvetiti se osobi koja nas je povrijedila. Prilikom trajanja te osvetničke želje nismo zapravo svjesni da je i druga osoba povrijeđena i ne shvaćamo pravu situaciju koja nam nudi mogućnost da stvar izgladimo jednostavnom isprikom. Naravno, tu uvijek postoji strah da će naše ispričavanje osoba iskoristiti samo da bi nam još jednom zabila nož u srce kako bi se osvetila. Ali ako upotrijebimo pravilan pristup, odnosno ako znamo reagirati u određenoj situaciji i ispričati se na pravilan način tada je vjerojatnost da će nas druga strana ponovno povrijediti prilično malena, po meni.

Svađa nije jedina situacija koja može nastati manjkom kvalitetne komunikacije, odnosno jasne komunikacije. Može završiti i puno gore. Međutim, bitno je da se mi znamo izraziti i da znamo da ako budemo iskreni i ako objasnimo ljudima kakve su trenutne stvari da će nas oni shvatiti. Jer će većina ljudi, kada osjete da netko ima potrebu otvoriti se, biti spremna prihvatiti tu osobu i saslušati je. U čemu je stvar? Duboko u našoj duši, srcu i gdje god se još skriva naša osobnost mi smo svi ljudi s dobrim namjerama. Nažalost životne situacije koje smo prošli nas više manje “oštete” i zbog toga činimo greške. Većinu njih možemo ispraviti, samo ako smo spremni i ako smo dovoljno hrabri da to učinimo. Mnogi su svladani strahom, međutim strah je sastavni dio rizika i ako ćemo mu dopustiti da nas spriječi u donošenju naših odluka vjerojatno nikada nećemo ništa učiniti i samo ćemo žaliti.

Uvijek sam cijenio kada su ljudi bili otvoreni sa mnom, pa makar me i povrijedilo ono što mi kažu, ali bar sam znao da su mi iskreni prijatelji. Ono što me potaknulo na pisanje ovog teksta, odnosno na promišljanje je događaj s jednim prijateljom koji je zaključio (odlučio?) da je možda bolje da nemamo otvoren odnos i da prekinemo naš kontakt jer je njemu vjerojatno teško o nekim stvarima popričati sa mnom. Ne mogu sada u detalje i neću jer je ipak to preveliki nivo privatnosti za ovaj blog. Međutim, ono što želim reći je da je prijateljstvo odnos koji se bazira na visokom nivou razumijevanja, povjerenja i ljubavi. Ako ne njegujemo te tri vrijednosti tada imamo problem u našem odnosu s ljudima kojima je stalo do nas. Tako ih povrijedimo, a nepotrebno jer postići nečiju sreću je prilično jednostavno, samo treba biti hrabar.

Let’s go baby!
Zasto se ljudi vezu za nepotrebne i besmislene stvari? Počet cu malo od ljubavnih veza da obrazlozim svoje viđenje, nekad me i sama pomisao na tu riječ nervira. Okay je ak je ta veza zasnovana na istinskoj ljubavi, a ne neka seksualna obligacija, interes. Ja cu malo iz svoje perspektiva da pricam, jer cemu te veze i obaveze? Tesko je odrzati vezu. Jer i ak sam u vezi s nekim i naleti mi netko dobar u međuvremenu, ja cu se naravno pojebati. I onda kad dođem pred svoju “ljubav” ne mogu lagati, kazem kaj se zbilo i tu je skoro uvek kraj, konec nema dalje hehehe… A onda ak mi je s njim ili njom okay u krevetu, onda mi ne pase obicno u glavi i obratno… A da ne govorim koliko se zapusteno danasnji momci i djevojke nose. Isuse Boze u gacama sume nose, ispod pazuha smrad, dlake fuj, fuj… A onda svi ti izazovi, piće, droga, drugi ljudi, zelis naprosto da se zabavljas. A ak ste u paru, sto ces da radite?! Da sjedite u svojoj kutiji od sibica i zurite jedno u drugo. Kad si duso sam(a) puno je lakse. Mozes da radis sto hoces. Ne moras da ides kuci. Jer sve se na tome zavrsava, jebi ga ak ne ide onda ne ide i sasijedi duso gdje tebi pase. Svi mi mastamo i stalno smo u potrazi za srodnom dusom s kojom cemo dijeliti dobro i zlo, ali sasvim mali postotak ima srece, a i oni koji misle da imaju srece ustvari su u zabludi. Naposljetku umiremo sami jer smo i od prirode takvi nastali- SAMI… A dok taj trenutak Bozije volje ne dođe, uzivajte, jebite se, ma radite kaj vam srce pozeli. Evo kao i naša Seve rina, vjencala se sama, s svojom najvecom ljubavi, muzikom, sretna je sama, a princ ak naleti, naletio je hehehe… Onda se također moram nadovezati na romantične decke, a i djevojke. Joj kad mi kazu da su romanticni, dođe mi da vristim iz sveg glasa. To ustvari znaci da covjek vidi romantizovanu verziju tebe, pa cim postanes svjestan i prestanes da se uklapas u njegovu fantaziju, pocnes da ga odbijas. Zbog toga su romantici opasni. Oprez ljudi heheh— Opet ponavljam, odrzavajte zdrav duh i telo seksom, uzivajte u onome kaj vas veseli. Ne stojte na jednom mjestu. Rođeni ste da procvjetate, a cvjetas da bih uvenuo. Znaci, taj tvoj trenutak ce proci, uzivaj dok mozes, jer nikoga nije briga, to je tvoj zivot. Tezite da budete srećni i ne pitajte za cijenu, ma što god da to bilo… See you :)

Malo ljudi se usudi pričati o svojim životima, a kamoli činiti promjene, upravo zbog bojazni od osuđivanja okoline u kojoj žive. LJudima nedostaje mašte, mudrosti prije svega, jer mudrost možemo steći samo živeći svakako, jer samo živeći možemo naučiti kako treba da živimo, ali kad to shvatite i dosegnete, umirete… onda svatko od nas u sebi nosi nešto neizliježeno, npr. jaje svog orla, pa bilo da je to porok ili vrlina, dužnost ili strast, što mi svojim životom hranimo. I čovjek nikad ne treba da voli sebe, nego ono kroz njeg što teži da se ispolji, da hrani svog orla da bi ovaj bio što ljepši. Zato se oslobodite svega što vas sputava, što vas naprosto sakati. Jer sve što je saobrazno našem biću i mojoj savjesti, to je dobro, ali sve ono što sputava moju duboku prirodu, to je dušo zlo, samo zlo. Ne znam kako da kažem to, samo sama ličnost pojedinca se u nekom trenutku opredjeljuje, znači sasvim nesvjesna posljedica, opredjeljuje se za svoju težnju, sklonost, mogućnost, koja joj postaje nepovratna sudbina, jer opredjeljujući se, ličnost se zatvara za druge mogućnosti, upada u tzv. ćorsokak. A to je ono što mene je nekad plašilo, ali sam već na nekoj drugoj razini. Rađajte se ljudi u stegi, živite od borbe da umrete od slobode, e to sam lijepo rekao hehehe. Jer sve je okay, da čovjek slijedi padinu svojih sklonosti, ali samo da to bude penjući se. Ja shvatam da mnogi čitajući moj blog malo su zatečeni, ali malo dublje kad uđete u srž i produbite se, shvatit ćete u biti sve, samu tematiku :) Budite iskreni, to je jako bitno, jer iskrenošću ne lažete sebe prije svega. Vjerujte onima koji traže istinu, sumnjajte u one koji je nalaze, jer su to obično kučke, sumnjajte u sve, ali duše moje nikad u sami sebe ne sumnjajte i tako neka bude. Npr. ja se brinem što ne znam ko ću biti, ne znam čak ni tko bi htio biti, ali znam dobro da treba izabrati. Znam da želim koračati sigurnim putevima, koji vode samo onamo kuda bih odlučio da idem. Jer osjećam u sebi tisuću mogućnosti, ali ne mogu da se pomirim s tim da budem samo jedno od toga. I predstravljen sam, svakog časa, pri svakoj riječi koju napišem, pri znači svakom gestu koji načinim, kad pomislim da se to utvrđuje još jedna, neizbrisiva crta mog lika. Neka ništa, bilo šta da je to, ne bude učinjeno radi nečega drugog. Svaki čin treba da nađe svoj razlog i svrhu u samom sebi i da ne bude koristoljubiv. Ne čini nikad dobro ili zlo radi nagrade, ne ljubav radi novca, ne borbu radi života. Znači svaku stvar činite radi nje same, to je jedini način da opravdamo njenu vrijednost. Nadam se da imalo djelujem u nekom pozitivnom pravcu na vase male glavice… BOK SEE YOU s drugom pričicom :D

Malo bi se nadovezao na erotiku, na nase shvatanje ljubavi i mnogo čega bitnog u našim tako malim, a nadasve velikim životima. Svrha ljubavi nije niti u nadmetanju ni u pobjedi, nego u rađanju koje poništava prolaznost. Ljubav uzbuđuje i očarava dušu, izvodi je iz njenog stanja umrtvljenosti, jednako iz njene zatvorenosti u jednom tijelu. Jer svi smo mi sretni i puni elana za uspjehe i rad kad imam tu mrvu paznje i ljubavi pored sebe, u našim srcima. Ljubav spaja različita tijela i različite duše. Upravo nama smrtnicima dok živimo svoj život, ljubav je jedina mogućnost da učestvujemo u besmrtnosti. Rađanje ljubavi iz ljubavi… Svi oni koji su polovina od muškarca, kao ja hehehei dok smo još dječaci, ono, kao male polovine od muškoga, ljubimo muškarce i nalazimo zadovoljstvo u tome da ležimo s odraslim muškarcima i da ih grlimo; i oni su najbolji među dječacima i madićima, jer su od prirode najmuževniji. IStina jest, da neki tvrde da su bestidni, ali to je laž, jer ne cinimo to od bestidnosti, nego od srcanosti, i hrabrosti i muževnosti naravno. Predajemo se onome sto je nama samima slično. A za to je krupan dokaz to što samo takvi dječaci, kad odrastu, postaju ljudi za državne poslove. A kad postanu muževni oni ljube dječake, a na brak i rađanje djece ne obraćamo pozornost od prirode, nego samo taj običaj nas primorava na to. Dovoljno je provoditi život među sobom neoženjeni. Svakako, takav čovjek postaje ljubavnik dječaka i prijatelj svome ljubavniku, jer uvijek ljubi što mu je srodno. Tako je to u nasem maloom svijetu… Do sljedećeg tipkama BOKIĆ

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

Evo nakon brisanja samo 4 (četiri) znaka iz config datoteke naš problem je sređen. Blog može nastaviti dalje sa funkcioniranjem kao i prije. :) Uskoro planiram dodati novi predložak pa ćem vidjeti što će biti od toga. :) Za sada je to to.

Uživajte!

Zbog današnjeg nadograđivanja bloga tokom kojeg je došlo do izvjesnih problema dogodila se mala “promjena”. Kao što možete primijetiti u tekstu na blogu hrvatski znakovi su zamijenjeni nekim bezveznim. Obzirom da je moj kolega blackshtef imao isti problem koji je uspio riješiti tako da je morao jedan po jedan zapis sređivati posebno ja još razmišljam šta da učinim jer kod mene je malo problem drugačiji. Izgleda da i pri unosu novih članaka dođe do problema. Tako da smo za sada malo hendikepirani, ali nadam se da će uskoro biti sređeno.

Nadam se da ćete mi moći oprostiti. :D

2bgay

Dakle počnimo s pretpostavkom jedne sheme gradnje i promjene identiteta muške osobe homoseksualne orijentacije od djetinjstva, pa… do kud dogura.

Pojednostavljeno, meni se čini da se identiteti gej osoba mogu svesti na sljedeće:

1. Heteroseksualni identitet
2. Heteronormativni identitet
3. Gej identitet
4. Queer identitet

Naravno da su određene varijacije, inverzije i preskakanja moguće, ali meni se bar čini da sam ja svoju ličnost gradio tim redoslijedom.

1. Heteroseksualni: Kao mali, nemaš izbora. Nisi zapravo uopće seksualno biće. Onda počinje pubertet, određena eksperimentiranja (koja su doduše u mom slučaju izostala), podrazumijeva si da si hetero i tako živiš, barem pokušavaš.

2. Heteronormativni: Kad vidiš da to tako baš i ne ide, a slijedom “onog kako su te učili”, nastojeći još uvijek biti “dobar dečko” ili se bar kao takav prikazivati, živiš po heteronormativnim pravilima. Kako majka mog prijatelja reče: oženi se ti sine, da imaš sigurnost doma, a onda sa strane možeš raditi što hoćeš.

3. Gej: Mlade osobe danas s otvaranjem društva i sve većom tolerancijom prema homoseksualizmu odluče reći ne. Ne želim biti licemjeran, želim živjeti svoj život. Katkad malo i pretjeraju pa, često i nesvjesno se uvuku u one tipično stereotipne trač-micica-stajliš-madonna priče.

4. Queer: Kad shvate da se na taj način zapravo getoiziraju unutar društva kao takvog počinju biti svoji. Jedinstveni, univerzalni, queer. Postavljaju pitanja o bitku, smislu postojanja, načinu funkcioniranja društva i kako je sve to krivo i oni će živjeti po svom. Možda će čak preuzeti i neku pro-aktivnu ulogu u društvu u tom smislu, ali šanse za uspjeh, nažalost, mjere se u promilima.

Razočaranje nakon svega? Ogorčenost možda? Ili ipak kakav takav komformizam sa društvom u koje smo uronjeni bilo u širem (svijet, država, kultura) ili u užem smislu (identitet grupe, supkultura)…

A sada vi: Gdje se vi vidite i kako se (s)nalazite?

Vlastite pozicije i razmišljanja otkrit ću vam u svojim narednim postovima.

Toliko za večeras, živi mi i sretni bili, ma kakvi i gdje*

Vaš agramer

*bilo kao novoizabrani predsjednik jedne stranke u potrazi za čvrstim centristitičkim identitetom ili pak drama queen all critique-little-or-no-action Vedrana Rudan kod Stankovića danas ;)

Provodim već neznam koji put još jednu večer na iskonovom chatu. Ovamo dolazim samo kada mi je ubitačno dosadno, kada privremeno izgubim svaku nadu da ću pronaći nekoga i biti sretan s njim etc… Uglavnom, kada sam onako skroz jadan. :| I opet pričam s bezbroj likova, 80% traži seksa, 5% je prestaro, 5% istražuje svoju seksualnost, a 10% ne simpatizira moj nick na gay.haeru (koji je baj d vej “Peder”). Nikada nisam niti našao nekoga zanimljivog preko tog chata, jer znam da ovih 80% traži nešto što meni uglavnom ne odgovara ili kad sam fakat u bedovima onda pristanem, ali se pet minuta poslije predomislim. :) Imam još uvijek onaj neki moralni osjećaj da to nije u redu i sada mislim da nije u redu. Možda ne čak toliko zbog toga što će se to dogoditi koliko zbog toga kako ću se ja osjećati tjedan dana kasnije, mjesec, godinu dok to bude u mojem sjećanju. I dok ja pokušavam pokrenuti neki normalan razgovor jer ne tražim sirovi izgled, razgovori se uglavnom počnu, na pritisak druge strane, kretati u stilu, mjere, što tražiš, odakle si, godine…ne nužno tim redoslijedom. :| Osobno sam odrastao u klimi u kojoj se razmišljalo o chatu kao o brzom načinu pronalaženja ljudi sličnih interesa, ali do sada nikada nisam vidio “filtar” u opčem smislu riječi koji bi definirao kako osobas mora izgledati recimo, godine se već mogu pojaviti. Osobno uvijek na chatu tražim nekoga s kime se može lijepo popričati, jer bože moj, ne vidimo se uživo pa izrazimo riječima što volimo i možda nađemo zajedničke interese.

Velika je vjerojatnost da se fizički jedno drugome uopće nećemo svidjeti i dosta često podilazim mišljenju o fizičkom izgledu, ali ponekad me osoba može toliko zainteresirati da me izgled i ne zanima previše. Dapače, u zadnje vrijeme primjećujem da mogu ljude, koji malo odstupaju od mog “tipa” dečka, “namjerno” percipirati kao privlačne. Iako smatram da su svi privlačni na svoj način, nisam savršen primjer toga da smatram sve privlačnima, pa mi se ova sposobnost (eng. skill) čini kao prikladna za neke situacije. :) Kako bismo pričom trebali upoznati međusobno jedni druge na chatovima imam osjećaj da se taj dio interneta u zadnje vrijeme brutalno zlorabi (pazi spiku). U biti, nije problem sada toliko u tehnologiji, ona je takva kakva jest, nego je problem u ljudima. Sjetio sam se predavanja jedne profesorice s faksa koje je održala ovaj tjedan. Malo je napravila dizertaciju na temu koliko smo robovi tehnologije. Zaključak je bio u stilu da su nekad računala bila spora i to je bilo super jer smo imali malo vremena da razmislimo o stvarima koje smo planirali napraviti, danas su te mašine toliko brze da pokušavamo razmišljati njihovom brzinom što je loše jer na taj način ne samo da postajemo robovi tehnologije, nego isto tako i zanemarujemo dar kratkog premišljanja o nečemu što planiramo učiniti pa tako žurimo nekamo gdje bismo zakasnili samo sekundu (perspektivi čovjeka zanemarivo u socijalnim kontaktima) kad ne bismo žurili. A ta sekunda razmišljanja zna ponekad biti jako dragocjena, posebno ako treba donijeti neku važnu odluku na brzinu, a sekunda više je super. :)

Neznam kako konkretno da zaključim ovaj post, mislim da sam glavnu misao izrekao u dva prethodna odlomka pa će se čitatelji moći zamisliti malo. A ako nekto dobi neku ideju kako nastaviti samo može ubaciti komentar pa imamo post s različitim smjerovima razmišljanja. Što je dobro jer se tako potiče ljude na raspravu, što je bio cilj ovog posta u samom početku.

Trenutno slušam: The power of goodbye - Madonna

Ponekad žaljenje za zaboravljenim subotama, zbog prekomjernog uživanja u alkoholu, požalimo što ih se sjećamo. Ja osobno subote ne zaboravljam, najčešće se dogodi da se sjećam i više toga nego se doista dogodilo. No nažalost, jučerašnje večeri sjećam se dobro i doista se sve dogodilo.

Dakle, nedavno sam izašao sa likom, u šetnju. Prva u životu, a osobno mi je koncept besciljnog šetkaranja glup. Pričali smo, zezali se, on ispričao kako je maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, ja slušao kako je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, no ja nisam ništa pokušao, jer… Je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom. No ipak je sve lakše reći mobitelom u mobitel, pa smo otišavši svaki u svoj topli dom tijekom dopisivanja shvatili kako se obojica lupamo po glavama što nije bilo… Nečega.

Dogovor je pao. Subota. Javit ćemo se jedan drugom. Priznajem, bio sam nestrpljiv, ipak apstinencija čini gluposti. A i korizma. Više prikladno odabrana nego zbog vjerskih razloga koji su mi ravni temperaturama u Sibiru. Uglavnom, on bi mijenjao plan, da se možda nađemo. Možda. E pa Johnny je dao do znanja da ne prihvaća ne kao odgovor. Našli smo se. Zabavili. On je potom otišao svom društvu, ja svom. Svi sretni, svi zadovoljni, zar ne?

Ne baš, ajmo malo rewindati cijelu situaciju. Otišao je društvu koje je homofobno. I koje zna za mene, kao i većina ljudi koje znam. To sam naravno saznao između izmjenjivanja nježnosti (čitaj: pružanja zabave). Dobio je što je htio (ne baš, nisam taaako lagan), ohladio se i cijelu večer raspravljao o malom pederu što on naravno nije. Ni drugo, a nažalost ni prvo. Baš.

Ovo nije nikakav edukativan post, samo nešto da razbije monotoniju i ustajalost.

Pozdrav