Danas mi je moj cijenjeni prijatelj Sebastian Wright ukazao na članak u kojem pišu kako je autor homoseksualne biblije ustvrdio da su ljudski rod začele dvije lezbijke. No, dok se neki svađaju da li je bila prvo kokoš ili jaje pogledajmo malo druge dijelove te 117. verzije Biblije (koliko ih navodno prema autoru ove postoji).
Iako mi je tek danas došlo da napišem nešto o vjerodostojnosti naših medija, činjenica je da oni pišu gluposti na bazi sata. Nedavno su nas tako zasipali pričom o tome kako je djevojka zbog homoseksualnosti bila zatvorena na psihijatriju. Kasnije se ispostavilo da je djevojka ipak bila hospitalizirana s razlogom, a ne zbog svoje seksualnosti.
Naši roditelji, prijatelji i okolina su nas naučili mnogo toga poput kako računati, kako pričati u različitim situacijama, kako raditi “stvari”. Ali okolina nas nije baš prečesto učila kako biti sretan. Da li je sreća nešto što treba tražiti?
Neki dan je Papa izjavio kako su homoseksualci problem i to ekološki ( link ). Ostavimo sada sa strane koliko Papa zapravo razumije ekologiju pošto priča o homoseksualcima kao jednom problemu iste. Osvrnimo se na to koliko je ljudi možda ostalo povrijeđeno takvom izjavom.
Poremećaji raspoloženja su u današnjem svijetu vrlo dosta rasprostranjen problemi. Najčešći su depresija i anksioznost, ali ima i drugih. Kao srednjoškolac sam malo čitao o tim stvarima, svi znamo kako smo mi tinejdžeri depresivni, a mene je tada to zanimalo. :D Međutim, depresija predstavlja ozbiljan problem u funkcioniranju jedne osobe. Osoba se teže fokusira, manje je produktivna, općenito postane manje produktivan član zajednice i to ne svojom krivnjom. Takve se stvari događaju vašim prijateljima, a možda čak i vama. Ono što je kod nas problem što je javnost needucirana i ne shvaća ozbiljnost takvih problema. Mnogi gledaju na nečiju depresiju olakotno i upućuju neke prijedloge tipa: razmišljaj pozitivno, pogledaj neki film koji će te nasmijati i slično. Međutim, činjenica je da će takve stvari možda pomoći na kratko vrijeme, ali ne i na duže staze. Također su u javnosti liječnici koji se bave takvim problemima (a.k.a. psiholozi i psihijatri) promatrani kao liječnici za “pomaknute” što samo doprinosi nerazumijevanju problematike takvih poremećaja. Većina uzroka samoubojstava su upravo ovakvi problemi – poremećaji raspoloženja + nerazumijevanje okoline za njih. Stoga sam malo odlučio natipkati nešto o tome pošto i velika većina pedera i lezbi također prolazi kroz takve faze, posebno mlađi. Nastavi čitati…
Sinoć sam pričao s frendom malo na netu i pokušavao mu objasniti kako je sigurno u nečemu dobar, samo to još nije otkrio ili možda ne vjeruje da nešto što radi, radi dobro. Danas smo opet pričali i poslao mi je sasvim slučajno neke slikice koje su mi se toliko svidjele da sam odmah stavio jednu kao podlogu na desktop, a ostale spremio na hard. Iskreno, mene su slike zadivile. Doduše, nemam neko oko za umjetnost, ali ove slike su mi lijepe pa sam obećao frendu da ću na blogu ostaviti njegove slikice da vidimo što drugi ljudi misle, tj. što VI mislite. Nastavi čitati…
Prekidi u mnogim vezama su više manje prirodna stvar, dogode se kad tad i obje osobe u toj vezi moraju naučiti ići dalje bez one druge. Razlozi prekida mogu zaista biti mnogobrojni, od načina pisanja do prijevare, a i dalje. Većina prekida uvijek boli, barem jedna strana voli više nego druga i ona koja voli više i pati više. Neko vrijeme sam imao melodramatičan pogled na prekide. OMG, ja sam sam, on mene ne voli…Uaaaaaa! :,( Nastavi čitati…
Kao što ste primijetili već neko vrijeme nisam napisao nikakav tekst, a još više vremena uopće nema nikakvih tekstova. Vaš vas peder nije napustio, ali mu je međutim nestalo bilo kakve inspiracije. Redovito sam započinjao tekstove, ali nikada ih nisam dovršio. Dobili su status nedovršenih, a s vremenom završili i u ropotarnici izbrisanih (polu)članaka. Sigurno se pitate zašto sada pišem ovaj tekst ako nemam nikakve inspiracije. Odakle mi inspiracija za ovaj tekst? E pa jednostavno mi je došlo da napišem nešto što ne mora biti kvalitetno, a možda i ispadne. Nikada nisam smatrao svoje tekstove nekom velikom kvalitetom, nemam niti to prestižno gimnazijsko obrazovanje o kojem se u zadnje vrijeme šalim s nekim prijateljima. Uvijek sam se vodio mišlju da pišem ono što i mislim pa kud puklo. Nastavi čitati…
Često se upitam kako voljeti nekoga? Zapitam se ponekad, znam li što to ljubav uopće jest? Jesam li siguran da sam je ikad osjećao? Jesu li oni osjećaji kada sam plakao zbog dečkiju, kada sam želio samo jednoga i nikoga više zaista bili ljubav? Ili neka glupa opsesija, strah da ću ostati sam, da me neće nitko voljeti ili da neću imati podršku koja mi toliko treba u životu? Zbilja, nisam siguran jesam li ikada ikoga volio. Znam samo da sam patio zbog nekih jer nisu ostali u mom životu, na onaj način na koji sam ja želio. Neki zbog mojih pogrešaka, neki zbog svojih odluka. Nastavi čitati…
Povlačio sam se po domovima od prvog razreda srednje škole. Tek sam se ovaj vikend, prvi put u životu, preselio u stan i trenutno sam sam. Cimeri se vraćaju tek krajem ljeta, tako da ću praktički sljedećih mjesec i pol živjeti sam samcat i već sam sada počeo primjećivati prednosti i manjke takvog života. Nastavi čitati…
Najnoviji komentari