S obzirom da sam primjetio da su još neki ljudi koje pak dosta drugih ljudi opisuje svim riječima iz gornjeg naslova počeli čitati ovaj blog, a kako sam i u vječitoj nedoumici što li sam sâm od gornjega (ako uopće išta), imam potrebe, nakon određene stanke, za još malo introspektive i filozofskog promišljanja.
No polako. Krenimo od konkretnog. Slikovito objašnjeno, nakon ”blow, blow, overblow - burst” sukoba s predsjednikom drage nam Udruge - koji inače prema ocjenama mnogih odbija svojim autoritetom potiho suradnike od sebe - ja sam se usudio napraviti skandal u obliku objavljivanja neopozive ostavke s vodećih pozicija svekolikom članstvu, te ih time, navodno, mnogo uznemirio - kao rješenje svojedobno mi je skoro pa naređeno povlačenje ostavke i isprika članstvu. Zadnjih se dana ipak, čini mi se, ploča ponešto mijenja. Više me se ne optužuje, barem ne izrijekom, za zakulisne igre i orkestriranu destabilizaciju Udruge, jer se, vidi čuda - mojim uzastopnim, katkad doduše i ostrašćenim argumentiranjem i dokazivanjem - ukazalo i najnevjerljivijim tomama da tome i nije baš tako kako su si oni iskonstruirali u svojim vizionarskim glavama.
Stop. Ispočetka. Neću brisati ali neću ni nastaviti. Dosta je bilo negativizma. Proglasite me ludim zbog salto mortalea :)
Šapuću ptičice da u Varaždinu postoji grupica gej ljudi koji se sastaju i promišljaju o gej temama, imaju čak i neke aspiracije ući u aktivizam, pa bih ih molio da ako ovo čitaju da mi se jave.
Gledao sam Čehoka na YouTube-u maloprije (Nedjeljom u 2) kako konstruktivno i kohezivno nastoji djelovati iako ga mnogi blate i vrijeđaju. Čovjek trpi. Pa vragu, mogu i ja malo onda valjda. Voli Varaždin i on mu je na prvom mjestu, iako ne zanemaruje ni Hrvatsku, odnosno društvo u cjelini. Misli da je u datim okolnostima vrednije biti gradonačelnik nego ministar. Neki kažu sebično, izgubio bi bazu kad bi otišao iz Grada. Želi biti, u neku ruku, moralna vertikala, pa si na neki način uzima za pravo da bi se trebao svidjeti svima.
Ali, sto ljudi, sto ćudi. I ja sam znam nekad dati cijelog sebe za nešto. Pomaknem brda i doline i iznenadim sve oko sebe rezultatima, jer ja sam inače ovako jedna, moglo bi se reći pomalo specifična - čudna i komotna biljka.
I onda, kada se već toliko trudim, trošim goleme količine energije - što na konkretan rad, što na obuzdavanje vlastite ćudljivosti - beskrajno me uzrujava da se nekome nešto od toga nije svidjelo.
Pa kakav si to dosadan film izabrao/dao drugima da biraju? Objašnjavam ti ponovno da trebaš to ovako, ovako i ovako a ne onako... (kako sam to zabunom/u brzini napravio) Opet nismo ništa zaradili od pića...
Da li nafrljiti nos i pobjeći ili ostati se truditi ako generalno gledano smatraš da makar mrvicu doprinosiš nekim, generalno gledano, pozitivnim promjenama a ujedno i druga strana napokon shvati da je malo i zloupotrebljavala, odnosno uzimala zdravo za gotovo, maksimalno odgovorno obavljanje prihvaćenih obveza s moje strane, te veliku dozu, pokazuje se čak i kontraproduktivne, lojalnosti koju sam iskazivao prema istoj?
Tumači li se sebičnim zbog diplome - djelomično opravdano, ali djelomično i pod krinkom iste - bježanje iz neraščišćene situacije nakon koje se svi osjećamo loše? Zato jer postoje periodi kada naprosto ne možemo otrpiti neke stvari i osjećaje te preći preko drugih.
Je li sebično vezivati svoj angažman u nekoj organizaciji uz nagoviješteno možebitno priključivanje ljudi iz tvoga “grada snova” istoj?
Dragi moji, teško mi je. Pomozite donijeti mi ispravne odluke. Iako, postoji li uopće nešto što se može nazvati ultimativno ispravnim. Ili je to određeno, na primjer, kontekstom. Tko onda pak određuje koji je kontekst pravovaljan?
Da definitvno sam luđak i budala iako su mi često pripisivali i one prve osobine iz naslova.
No dobro. Cut. Sapienti sat.
Kako god mu presudili, :)
puno vas voli vaš,
agramer
Citat iz Wikipedie:
In 2005, psychologists Belinda Board and Katarina Fritzon at the University of Surrey, UK, interviewed and gave personality tests to high-level British executives and compared their profiles with those of criminal psychiatric patients at Broadmoor Hospital in the UK. They found that three out of eleven personality disorders were actually more common in managers than in the disturbed criminals:
- histrionic personality disorder: including superficial charm, insincerity, egocentricity and manipulation
- narcissistic personality disorder: including grandiosity, self-focused lack of empathy for others, exploitativeness and independence.
They described the business people as successful psychopaths and the criminals as unsuccessful psychopaths.(4)
Cmoljak ;)
