Oct 12

Premda, u posljednje vrijeme, nije rijetko da se gay likovi pojavljuju u filmovima velikih producentskih kuća, čak i u glavnim ulogama, ta tematika je još uvijek rijetka ili prikazana na patetičan način. Svi se sjećamo Aleksandra Velikog i koliko je taj film podigao prašine. Grci su prijetili tužbom zbog povrede njihove kulture, u nekoliko zemalja (većinom islamskih) taj film je zabranjen i tako dalje. Sjećamo se i filma koji se je direkt bavio tom tematikom, tematikom pedera među kaubojima. Isto tako, film je podigao veliku prašinu i zanimanje javnosti.

Je li je to zanimanje bilo slučajno toliko veliko ili je to namjerno uzrokovano kako bi se što više zaradilo na odazivu gledateljstva u kina ili je to zbog imena glavnih glumaca, nećemo lako saznati. No, to nije ni toliko važno. Aleksandar je bio peder vojskovođa koji je par puta poljubio dečka tokom 3 sata filma i ležao nekih 5 minuta u krevetu s još jednim. Kako je to gay! :P prava gay tematika. Brokeback mountain je bio film koji je trebao biti čisto gay tematike. Dva pedera u planinama se j*** i onda siđu s planine i neznaju kako dalje. Taj film je bio medijski prenapuhan
i donesao veliku zaradu. Gay tematiku je loše obradio i gluma jednog od dva glavna glumca je bila katastrofalna. U konačnici oba lika su bila hetero samo što su povremeno spavali s dečkima.

Nadalje ću spomenuti 3 gay filma (ne pornića) koja sam pogledao u zadnje vrijeme te ih preporučujem…

LUSTER

Film o gay punkeru koji se, njegovim riječima, ”zaljubljuje 20 puta dnevno” i traži ljubav, ali ju ne nalazi. Svijet droge, seksa i alkohola te potrage za ljubavi. Vrijedi pogledati ovaj film zbog pitanja ljubavi koje muči glavnog lika (mladog sexy punkera). Film se ne bavi problemom pedera u svijetu hetrića te je to jedan od predaha od klasične tematike.

LATTER DAYS

Ovaj film govori o sukobu dva svijeta, jednog otvorenog prema pederima i jednog prepunog odbojnosti prema istima. Otvoreno gay lik prolazi kroz život i uživa u svojoj mladosti, dok mormon (koji skriva svoju seksualnost) čini ono što se od njega očekuje. Njih dvoje su susretište ta dva svijeta te nastoje naći rješenje za problem odbijanja homoseksualaca u svijetu religioznih fanatika. Film je veoma romantičan, premda je prva scena u film sex :) , te ima jednu veoma erotičnu scenu iz hotela na aerodromu.

OPEN CAM

Open cam je kriminalistički film koji, osim ubojstva, govori i o opasnostima nalaženja za ševu na jednu noć preko Interneta. Svi glumci su sexy komadi koji većinom žele samo jednu stvar –> sex. Nakon nekoliko ubojstava dolazi policijski instražitelj koji se zaljubi u glavnog glumca te tako podradnja filma započinje.

Sva tri filma su veoma lagana za gledanje i prožeta su erotikom koja se pojavljuje u pojedinim scenama. Erotika nije seks, a svaki put dovodi se u pitanje povezanost ljubavi i jednonoćnih provoda. Uživajte u gledanju! :)

Oct 03

Država je zajednica ljudi. Premda je ona mnogo toga, doživljava ju se kao ono ”nešto” što se brine o nama. Ona nam kroji život i odlučuje što se smije, a što se ne smije raditi. Ona donosi pravila po kojima se moramo ponašati. Ona nas i kažnjava. Država može biti poštena ili korumpirana, a za sve što u njoj ne valja, okrivljavamo one koji drže vlast.

Trebaju li vlast držati pojedinci, nekolicina ili mnogi? To pitanje se stalno ponavlja, iz doba u dob. Nije postojalo ni jedno, niti će postojati društvo koje se neće baviti tom problematikom. Platon je u svom djelu ”Država” opisao sva državna uređenja koja su moguća, ona koja nije opisao su samo varijacije na temu. Apsolutizam, demokracija i komunizam poznati su tisućama godina i nipošto se ne može reći da je komunizam tvorevina 20. stoljeća. Filozofi su ti koji su tražili pošteno državno uređenje dugi niz godina, ali ga još uvijek traže jer svako uređenje ima svojih katastrofalnih propusta.

”Neka bude samo jedan Kralj, jedan Gospodar”. Svu vlast drži pojedinac, jedna osoba koja odlučuje o svemu. Plemenski vođa je najsnažniji ratnik, najmudriji starac, bilo kako bilo to je osoba koja je potrebna zajednici. Kraljevi vladaju zajednicom i u njima se traži vođa i nada u budućnost u lošim vremenima. On je svjetovni i sveti vladar. U nekim slučajevima, on je Bog (teokracija). Njega se može za sve okriviti i za sve pohvaliti. Jedna od najjačih prednosti kada pojedinac ima vlast je u tome što su odluke brze i provode se bez pitanja i sumnje u njihovu ispravnost. Problem nastaje kada je vladar nesposoban i nerazborit.

Država raste kako vremena prolaze i širi se. Nastaje sve više zahtjeva vladaru da sudi o nekim problemima, da riješi razmirice unutar države. Kralj odlučuje, polako, predati dio svoje vlasti na osobe od povjerenja. To su posebni ljudi koji su bolji od drugih i imaju veće povlastice od običnog puka.

Nastala je aristokracija. Aristokracija zajedno s kraljem odlučuje kako da vlada i savjetuje ga te u nekim slučajevima i osporava u njegovim odlukama. Zbog množine koja je oko kralja i ima pravo da odlučuje, odluke se sagledaju s više strana i bolje se odlučuje jer se vide šire posljedice. Aristokracija donosi odluke sve više za sebe, a sve manje za širu zajednicu što uzrokuje probleme kao što su nezadovoljstvo seljaka. Nastaju pobune.

Narod želi da i on odlučuje. Uvodi se demokracija. Narod vlada. Postoje dva tipa demokracije; direktna (bilo koja punoljetna osoba se može pojaviti u saboru na glasanju) i indirektna (odluke se donose preko predstavnika koji su izabrani). Demokracija ima jedan jaki apsurd u smislu da svi imaju pravo glasa. Apsurd je u tome što visoko obrazovani pojedinac koji razumije posljedice neke odluke ima ista prava kao i lokalni pijanac u nekom selu. Godine prolaze i osjet moći je opijajući. Oni koji su okusili vlast ne žele je se odreći i smišljaju načine kako da ju zadrže. Sloboda i pravo glasa kojim su se hvalili postaje samo iluzija. Dolazi do prevrata. Pojedinac ili skupina nalaze načina da zadrže vlast te ponovno nastaje vrijeme kada vlada pojedinac ili nekolicina te stalno ispočetka.

Ovim postom sam želio skrenuti pažnju na to da su sva društvena uređenja ista i loša. Stalno se mijenjaju i to kružno. Varijacije na temu, kao npr. apsolutna monarhija, izborna kraljevina ili pak vjerska kraljevina su pune svojih problema koji su dovoljni (zajedno sa svim ostalim uređenjima) za kojih 2000 knjiga.

Ono što je, u konačnici, važno, nije to da li vlada diktator, nekolicina generala koji su srušili vlast ili pak korumpirani neobrazovani idioti. Važno je da se dobro vlada, za dobrobit svih koji u državi žive.