2bgay blog

Prekidi u mnogim vezama su više manje prirodna stvar, dogode se kad tad i obje osobe u toj vezi moraju naučiti ići dalje bez one druge. Razlozi prekida mogu zaista biti mnogobrojni, od načina pisanja do prijevare, a i dalje. Većina prekida uvijek boli, barem jedna strana voli više nego druga i ona koja voli više i pati više. Neko vrijeme sam imao melodramatičan pogled na prekide. OMG, ja sam sam, on mene ne voli…Uaaaaaa! :,( Nastavi čitati…

Često se upitam kako voljeti nekoga? Zapitam se ponekad, znam li što to ljubav uopće jest? Jesam li siguran da sam je ikad osjećao? Jesu li oni osjećaji kada sam plakao zbog dečkiju, kada sam želio samo jednoga i nikoga više zaista bili ljubav? Ili neka glupa opsesija, strah da ću ostati sam, da me neće nitko voljeti ili da neću imati podršku koja mi toliko treba u životu? Zbilja, nisam siguran jesam li ikada ikoga volio. Znam samo da sam patio zbog nekih jer nisu ostali u mom životu, na onaj način na koji sam ja želio. Neki zbog mojih pogrešaka, neki zbog svojih odluka. Nastavi čitati…

Jučer sam izašao na kavicu s društvom i upoznao sam curu koju je dečko ostavio zbog World of warcrafta, jer je upoznao preko interneta curu koja živi u Rumunjskoj. Ako sam dobro shvatio priču jer sam bio malo nepažljiv. :) Na tu temu smo došli sasvim slučajno pričajući o tome kako moj cimer cijelo vrijeme igra tu igru i kako se praktički pretvorio u biljku. Nije da mi smeta što se tako igra, ali me nervira što jedva da progovorimo koju riječ kada sam ja u sobi. Nastavi čitati…

Vrijeme je za brisanje nekih predrasuda iliti (stereo)tipova, što bi značilo da je sunčano, te je i službeno započelo ljeto. Dosta o vremenskoj prognozi, ajmo na bitno - i pederi prate Europsko prvenstvo. Pod pederi mislim ja, pod prate mislim prate. Do sada ne, ove godine službeno da. Ne znam, možda samo tražim neku vrstu priznanja od pripadnika hetero-navijački-nastrojenih-pripadnika jačeg spola (isprika na ovom izrazu svim tetama koje vole tete, te ovo čitaju, kao i svim drugim tetama), ali mislim da u vrijeme prvenstva svi trebamo zajedno bodriti naše, bez obzira na sve. Ako sam u krivu, premlatite me - ups, to mi se i inače sprema. Nastavi čitati…

Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…

Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.

Što vi mislite o tome?

U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..

Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..

Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..

I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..

I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..

Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..

I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?

Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..

Pusa pupi.. tnx.. :)

Ponukan nedavnim iskustvom i događajima u životu bio sam prisiljen pojačano razmišljati o odnosima među ljudima. Razmišljajući tako išao sam u svim smjerovima, ali jedan zaključak mi se nameće u ovom trenutku - komunikacija je bit uspjeha.

Sjetite se primjera gdje ste ušli u svađu s partnerom, prijateljom ili s nekim iz obitelji, da li je stvar bila zbilja u onome oko čega ste se svađali ili u lošoj komunikaciji? Pokušajte se sjetiti nečeg takvog. U većini slučajeva problemi u međuljudskim odnosima nastaju kada se jedna ili više strana ne zna/ne može izraziti iz nekog razloga. Sada, kada ste se prisjetili nekog događaja pokušajte razmisliti jeste li dobro argumentirali svoj stav, odluku, djelo ili ste jednostavno zauzeli poziciju “to je tako i gotovo” i forsirali je u nadi da će suprotna strana odustati, odnosno popustiti?

Kada nagovaramo ljude oni s vremenom postanu umorni i nesposobni više odbijati naš prijedlog, pa ga prihvate bez obzira bilo to dobro ili loše za njih. Na taj način možda možemo utjecati na odluke drugih, ali tim ljudima nećemo ostati u lijepom sjećanju i sljedeći put, kad opet krenemo koristiti istu taktiku, oni će biti otporniji na naše uvjeravanje što će rezultirati našim sve većim frustracijama. Mislim da je sada već nebitno napominjati da se određena količina ljutnje nakupila na obje strane. Sada je još samo potreban katalizator da se pokrene reakcija i dolazimo do svađe. Kao katalizator može poslužiti i neki potpuno nebitan događaj u životu obje osobe, ali će ih jedna ili obje iskoristiti kao razlog za napad.

Na kraju svađe, odnosno konflikta nije samo narušen odnos između dvije osobe, nego su i obje osobe povrijeđene iako one u tom trenutku to zapravo percipiraju kao ljutnju, mržnju, prijezir, bijes ili neki drugi nasilni osjećaj. Činjenica je da većina nas kada je povrijeđena ima želju osvetiti se osobi koja nas je povrijedila. Prilikom trajanja te osvetničke želje nismo zapravo svjesni da je i druga osoba povrijeđena i ne shvaćamo pravu situaciju koja nam nudi mogućnost da stvar izgladimo jednostavnom isprikom. Naravno, tu uvijek postoji strah da će naše ispričavanje osoba iskoristiti samo da bi nam još jednom zabila nož u srce kako bi se osvetila. Ali ako upotrijebimo pravilan pristup, odnosno ako znamo reagirati u određenoj situaciji i ispričati se na pravilan način tada je vjerojatnost da će nas druga strana ponovno povrijediti prilično malena, po meni.

Svađa nije jedina situacija koja može nastati manjkom kvalitetne komunikacije, odnosno jasne komunikacije. Može završiti i puno gore. Međutim, bitno je da se mi znamo izraziti i da znamo da ako budemo iskreni i ako objasnimo ljudima kakve su trenutne stvari da će nas oni shvatiti. Jer će većina ljudi, kada osjete da netko ima potrebu otvoriti se, biti spremna prihvatiti tu osobu i saslušati je. U čemu je stvar? Duboko u našoj duši, srcu i gdje god se još skriva naša osobnost mi smo svi ljudi s dobrim namjerama. Nažalost životne situacije koje smo prošli nas više manje “oštete” i zbog toga činimo greške. Većinu njih možemo ispraviti, samo ako smo spremni i ako smo dovoljno hrabri da to učinimo. Mnogi su svladani strahom, međutim strah je sastavni dio rizika i ako ćemo mu dopustiti da nas spriječi u donošenju naših odluka vjerojatno nikada nećemo ništa učiniti i samo ćemo žaliti.

Uvijek sam cijenio kada su ljudi bili otvoreni sa mnom, pa makar me i povrijedilo ono što mi kažu, ali bar sam znao da su mi iskreni prijatelji. Ono što me potaknulo na pisanje ovog teksta, odnosno na promišljanje je događaj s jednim prijateljom koji je zaključio (odlučio?) da je možda bolje da nemamo otvoren odnos i da prekinemo naš kontakt jer je njemu vjerojatno teško o nekim stvarima popričati sa mnom. Ne mogu sada u detalje i neću jer je ipak to preveliki nivo privatnosti za ovaj blog. Međutim, ono što želim reći je da je prijateljstvo odnos koji se bazira na visokom nivou razumijevanja, povjerenja i ljubavi. Ako ne njegujemo te tri vrijednosti tada imamo problem u našem odnosu s ljudima kojima je stalo do nas. Tako ih povrijedimo, a nepotrebno jer postići nečiju sreću je prilično jednostavno, samo treba biti hrabar.

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

Dakle počnimo s pretpostavkom jedne sheme gradnje i promjene identiteta muške osobe homoseksualne orijentacije od djetinjstva, pa… do kud dogura.

Pojednostavljeno, meni se čini da se identiteti gej osoba mogu svesti na sljedeće:

1. Heteroseksualni identitet
2. Heteronormativni identitet
3. Gej identitet
4. Queer identitet

Naravno da su određene varijacije, inverzije i preskakanja moguće, ali meni se bar čini da sam ja svoju ličnost gradio tim redoslijedom.

1. Heteroseksualni: Kao mali, nemaš izbora. Nisi zapravo uopće seksualno biće. Onda počinje pubertet, određena eksperimentiranja (koja su doduše u mom slučaju izostala), podrazumijeva si da si hetero i tako živiš, barem pokušavaš.

2. Heteronormativni: Kad vidiš da to tako baš i ne ide, a slijedom “onog kako su te učili”, nastojeći još uvijek biti “dobar dečko” ili se bar kao takav prikazivati, živiš po heteronormativnim pravilima. Kako majka mog prijatelja reče: oženi se ti sine, da imaš sigurnost doma, a onda sa strane možeš raditi što hoćeš.

3. Gej: Mlade osobe danas s otvaranjem društva i sve većom tolerancijom prema homoseksualizmu odluče reći ne. Ne želim biti licemjeran, želim živjeti svoj život. Katkad malo i pretjeraju pa, često i nesvjesno se uvuku u one tipično stereotipne trač-micica-stajliš-madonna priče.

4. Queer: Kad shvate da se na taj način zapravo getoiziraju unutar društva kao takvog počinju biti svoji. Jedinstveni, univerzalni, queer. Postavljaju pitanja o bitku, smislu postojanja, načinu funkcioniranja društva i kako je sve to krivo i oni će živjeti po svom. Možda će čak preuzeti i neku pro-aktivnu ulogu u društvu u tom smislu, ali šanse za uspjeh, nažalost, mjere se u promilima.

Razočaranje nakon svega? Ogorčenost možda? Ili ipak kakav takav komformizam sa društvom u koje smo uronjeni bilo u širem (svijet, država, kultura) ili u užem smislu (identitet grupe, supkultura)…

A sada vi: Gdje se vi vidite i kako se (s)nalazite?

Vlastite pozicije i razmišljanja otkrit ću vam u svojim narednim postovima.

Toliko za večeras, živi mi i sretni bili, ma kakvi i gdje*

Vaš agramer

*bilo kao novoizabrani predsjednik jedne stranke u potrazi za čvrstim centristitičkim identitetom ili pak drama queen all critique-little-or-no-action Vedrana Rudan kod Stankovića danas ;)

Provodim već neznam koji put još jednu večer na iskonovom chatu. Ovamo dolazim samo kada mi je ubitačno dosadno, kada privremeno izgubim svaku nadu da ću pronaći nekoga i biti sretan s njim etc… Uglavnom, kada sam onako skroz jadan. :| I opet pričam s bezbroj likova, 80% traži seksa, 5% je prestaro, 5% istražuje svoju seksualnost, a 10% ne simpatizira moj nick na gay.haeru (koji je baj d vej “Peder”). Nikada nisam niti našao nekoga zanimljivog preko tog chata, jer znam da ovih 80% traži nešto što meni uglavnom ne odgovara ili kad sam fakat u bedovima onda pristanem, ali se pet minuta poslije predomislim. :) Imam još uvijek onaj neki moralni osjećaj da to nije u redu i sada mislim da nije u redu. Možda ne čak toliko zbog toga što će se to dogoditi koliko zbog toga kako ću se ja osjećati tjedan dana kasnije, mjesec, godinu dok to bude u mojem sjećanju. I dok ja pokušavam pokrenuti neki normalan razgovor jer ne tražim sirovi izgled, razgovori se uglavnom počnu, na pritisak druge strane, kretati u stilu, mjere, što tražiš, odakle si, godine…ne nužno tim redoslijedom. :| Osobno sam odrastao u klimi u kojoj se razmišljalo o chatu kao o brzom načinu pronalaženja ljudi sličnih interesa, ali do sada nikada nisam vidio “filtar” u opčem smislu riječi koji bi definirao kako osobas mora izgledati recimo, godine se već mogu pojaviti. Osobno uvijek na chatu tražim nekoga s kime se može lijepo popričati, jer bože moj, ne vidimo se uživo pa izrazimo riječima što volimo i možda nađemo zajedničke interese.

Velika je vjerojatnost da se fizički jedno drugome uopće nećemo svidjeti i dosta često podilazim mišljenju o fizičkom izgledu, ali ponekad me osoba može toliko zainteresirati da me izgled i ne zanima previše. Dapače, u zadnje vrijeme primjećujem da mogu ljude, koji malo odstupaju od mog “tipa” dečka, “namjerno” percipirati kao privlačne. Iako smatram da su svi privlačni na svoj način, nisam savršen primjer toga da smatram sve privlačnima, pa mi se ova sposobnost (eng. skill) čini kao prikladna za neke situacije. :) Kako bismo pričom trebali upoznati međusobno jedni druge na chatovima imam osjećaj da se taj dio interneta u zadnje vrijeme brutalno zlorabi (pazi spiku). U biti, nije problem sada toliko u tehnologiji, ona je takva kakva jest, nego je problem u ljudima. Sjetio sam se predavanja jedne profesorice s faksa koje je održala ovaj tjedan. Malo je napravila dizertaciju na temu koliko smo robovi tehnologije. Zaključak je bio u stilu da su nekad računala bila spora i to je bilo super jer smo imali malo vremena da razmislimo o stvarima koje smo planirali napraviti, danas su te mašine toliko brze da pokušavamo razmišljati njihovom brzinom što je loše jer na taj način ne samo da postajemo robovi tehnologije, nego isto tako i zanemarujemo dar kratkog premišljanja o nečemu što planiramo učiniti pa tako žurimo nekamo gdje bismo zakasnili samo sekundu (perspektivi čovjeka zanemarivo u socijalnim kontaktima) kad ne bismo žurili. A ta sekunda razmišljanja zna ponekad biti jako dragocjena, posebno ako treba donijeti neku važnu odluku na brzinu, a sekunda više je super. :)

Neznam kako konkretno da zaključim ovaj post, mislim da sam glavnu misao izrekao u dva prethodna odlomka pa će se čitatelji moći zamisliti malo. A ako nekto dobi neku ideju kako nastaviti samo može ubaciti komentar pa imamo post s različitim smjerovima razmišljanja. Što je dobro jer se tako potiče ljude na raspravu, što je bio cilj ovog posta u samom početku.

Trenutno slušam: The power of goodbye - Madonna