Naši roditelji, prijatelji i okolina su nas naučili mnogo toga poput kako računati, kako pričati u različitim situacijama, kako raditi “stvari”. Ali okolina nas nije baš prečesto učila kako biti sretan. Da li je sreća nešto što treba tražiti?
Neki dan je Papa izjavio kako su homoseksualci problem i to ekološki ( link ). Ostavimo sada sa strane koliko Papa zapravo razumije ekologiju pošto priča o homoseksualcima kao jednom problemu iste. Osvrnimo se na to koliko je ljudi možda ostalo povrijeđeno takvom izjavom.
Sinoć sam pričao s frendom malo na netu i pokušavao mu objasniti kako je sigurno u nečemu dobar, samo to još nije otkrio ili možda ne vjeruje da nešto što radi, radi dobro. Danas smo opet pričali i poslao mi je sasvim slučajno neke slikice koje su mi se toliko svidjele da sam odmah stavio jednu kao podlogu na desktop, a ostale spremio na hard. Iskreno, mene su slike zadivile. Doduše, nemam neko oko za umjetnost, ali ove slike su mi lijepe pa sam obećao frendu da ću na blogu ostaviti njegove slikice da vidimo što drugi ljudi misle, tj. što VI mislite. Nastavi čitati…
Vrijeme je za brisanje nekih predrasuda iliti (stereo)tipova, što bi značilo da je sunčano, te je i službeno započelo ljeto. Dosta o vremenskoj prognozi, ajmo na bitno – i pederi prate Europsko prvenstvo. Pod pederi mislim ja, pod prate mislim prate. Do sada ne, ove godine službeno da. Ne znam, možda samo tražim neku vrstu priznanja od pripadnika hetero-navijački-nastrojenih-pripadnika jačeg spola (isprika na ovom izrazu svim tetama koje vole tete, te ovo čitaju, kao i svim drugim tetama), ali mislim da u vrijeme prvenstva svi trebamo zajedno bodriti naše, bez obzira na sve. Ako sam u krivu, premlatite me – ups, to mi se i inače sprema. Nastavi čitati…
Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…
Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.
Što vi mislite o tome?
U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..
Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..
Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..
I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..
I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..
Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..
I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?
Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..
Pusa pupi.. tnx.. :)
Ponukan nedavnim iskustvom i događajima u životu bio sam prisiljen pojačano razmišljati o odnosima među ljudima. Razmišljajući tako išao sam u svim smjerovima, ali jedan zaključak mi se nameće u ovom trenutku – komunikacija je bit uspjeha.
Sjetite se primjera gdje ste ušli u svađu s partnerom, prijateljom ili s nekim iz obitelji, da li je stvar bila zbilja u onome oko čega ste se svađali ili u lošoj komunikaciji? Pokušajte se sjetiti nečeg takvog. U većini slučajeva problemi u međuljudskim odnosima nastaju kada se jedna ili više strana ne zna/ne može izraziti iz nekog razloga. Sada, kada ste se prisjetili nekog događaja pokušajte razmisliti jeste li dobro argumentirali svoj stav, odluku, djelo ili ste jednostavno zauzeli poziciju “to je tako i gotovo” i forsirali je u nadi da će suprotna strana odustati, odnosno popustiti?
Kada nagovaramo ljude oni s vremenom postanu umorni i nesposobni više odbijati naš prijedlog, pa ga prihvate bez obzira bilo to dobro ili loše za njih. Na taj način možda možemo utjecati na odluke drugih, ali tim ljudima nećemo ostati u lijepom sjećanju i sljedeći put, kad opet krenemo koristiti istu taktiku, oni će biti otporniji na naše uvjeravanje što će rezultirati našim sve većim frustracijama. Mislim da je sada već nebitno napominjati da se određena količina ljutnje nakupila na obje strane. Sada je još samo potreban katalizator da se pokrene reakcija i dolazimo do svađe. Kao katalizator može poslužiti i neki potpuno nebitan događaj u životu obje osobe, ali će ih jedna ili obje iskoristiti kao razlog za napad.
Na kraju svađe, odnosno konflikta nije samo narušen odnos između dvije osobe, nego su i obje osobe povrijeđene iako one u tom trenutku to zapravo percipiraju kao ljutnju, mržnju, prijezir, bijes ili neki drugi nasilni osjećaj. Činjenica je da većina nas kada je povrijeđena ima želju osvetiti se osobi koja nas je povrijedila. Prilikom trajanja te osvetničke želje nismo zapravo svjesni da je i druga osoba povrijeđena i ne shvaćamo pravu situaciju koja nam nudi mogućnost da stvar izgladimo jednostavnom isprikom. Naravno, tu uvijek postoji strah da će naše ispričavanje osoba iskoristiti samo da bi nam još jednom zabila nož u srce kako bi se osvetila. Ali ako upotrijebimo pravilan pristup, odnosno ako znamo reagirati u određenoj situaciji i ispričati se na pravilan način tada je vjerojatnost da će nas druga strana ponovno povrijediti prilično malena, po meni.
Svađa nije jedina situacija koja može nastati manjkom kvalitetne komunikacije, odnosno jasne komunikacije. Može završiti i puno gore. Međutim, bitno je da se mi znamo izraziti i da znamo da ako budemo iskreni i ako objasnimo ljudima kakve su trenutne stvari da će nas oni shvatiti. Jer će većina ljudi, kada osjete da netko ima potrebu otvoriti se, biti spremna prihvatiti tu osobu i saslušati je. U čemu je stvar? Duboko u našoj duši, srcu i gdje god se još skriva naša osobnost mi smo svi ljudi s dobrim namjerama. Nažalost životne situacije koje smo prošli nas više manje “oštete” i zbog toga činimo greške. Većinu njih možemo ispraviti, samo ako smo spremni i ako smo dovoljno hrabri da to učinimo. Mnogi su svladani strahom, međutim strah je sastavni dio rizika i ako ćemo mu dopustiti da nas spriječi u donošenju naših odluka vjerojatno nikada nećemo ništa učiniti i samo ćemo žaliti.
Uvijek sam cijenio kada su ljudi bili otvoreni sa mnom, pa makar me i povrijedilo ono što mi kažu, ali bar sam znao da su mi iskreni prijatelji. Ono što me potaknulo na pisanje ovog teksta, odnosno na promišljanje je događaj s jednim prijateljom koji je zaključio (odlučio?) da je možda bolje da nemamo otvoren odnos i da prekinemo naš kontakt jer je njemu vjerojatno teško o nekim stvarima popričati sa mnom. Ne mogu sada u detalje i neću jer je ipak to preveliki nivo privatnosti za ovaj blog. Međutim, ono što želim reći je da je prijateljstvo odnos koji se bazira na visokom nivou razumijevanja, povjerenja i ljubavi. Ako ne njegujemo te tri vrijednosti tada imamo problem u našem odnosu s ljudima kojima je stalo do nas. Tako ih povrijedimo, a nepotrebno jer postići nečiju sreću je prilično jednostavno, samo treba biti hrabar.
Dragi čitatelji!
Iako sam dobio smjernice da se fokusiram na gej teme, ne mogu ovu priču ostaviti nedovršenom. Tim više što ovih dana mnogi imaju ispite o kojima im ovisi i godina. A meni, meni je prekosutra posljednji ispit. Posljednji prije samog diplomskog, that is. I zato osjećam da mi je dužnost iznijeti još neka svoja iskustva koja su se sublimirala kroz sve ove godine mog studentskog života. A nakon toga prelazim na tekstove o pederima, obećajem! ;)
Dakle. Ne možete se prihvatiti ispitnih materijala, muka vam je od same pomisli na njih, zaobilazite ih u širokom luku? Pa zar su zaista tako strašni, toliko bezvezni? Kad imam takav dojam, prisilim se ako ništa drugo prolistati službeno ispitno gradivo, čisto da vidim ključne riječi i teme. Ako usput uspijem pohvatati i neke koncepte, tim bolje.
A nakon toga dolazi show samozavaravanja: Ne, ja neću učiti to odvratno besmisleno gradivo, ja ću pri pretraživanju internetom slučajno naići na teme koje su srodne onima o kojima se radi u kolegiju koji spremam. Neobavezno ću pretraživati to područje i ako naletim na nešto što me zanima, pročitat ću. Katkad me nešto pritom toliko zaintrigira da bez problema provedem sate proučavajući to. I ne smatram to izgubljenim vremenom, čak i ako nema neke prevelike veze sa samim ispitnim gradivom. Potom uzmem neke knjige koje nisu obavezna literatura, nego neka dopunska ili na prvi pogled čak i nevezana, ali su tamo stvari prikazane na meni baš odgovarajući i zanimljiv način. Sve to pomaže mi da ono što zaista moram učiti stavim u neki, meni smisleni kontekst.
A dan-dva pred ispit, kad zagusti, ako zaista želim riješiti taj ispit, čitat ću i same ispitne materijale. Ono što sam saznao prije kroz neobavezno pretraživanje i čitanje sigurno mi neće odmoći, a možda mi baš pomogne da posložim stvari na pravi način te u tom finišu budem efikasniji, da se koncentriram na najprioritetnije dijelove. A ostalo ću već nekako improvizirati, ako treba ići ću i na sreću i muljanje. Sva sreća, zbog sveg onog prije, sad imam i nekog štofa za to.
Eto toliko. Budite mi pametni, vrijedni i samouvjereni. Život će odmah biti ljepši. :)
Vaš agramer
Ono što su masama športske kladionice, to su pametnima burza i investicijski fondovi
Dakle, idemo ovako: Koliko puta ste novac uložili u neku okladu, adrenalinski iščekujući ishod? Koliko su povoljni bili ti ishodi? Koliko puta ste uzeli instant lutriju, uplatilo loto? Ili pak igrali neku nagradnu igru na televiziji/radiju, obično ne dobivši ništa doli poveći telefonski račun?
E pa da ste sve te novce uložili u neki od investicijskih fondova, danas bi vjerojatno nešto imali. Možda čak i postali ovisni o tome – prateći kretanja – skokove, rastove i padove svaki radni dan. Ako ste poput mene na tu stranu navudreni, promišljati biste što je uzrok pojedinim kretanjima i trendovima, možda na koncu i zaključili da sve i nije tako komplicirano kako se na prvi pogled čini.
Pritom treba naglasiti da se ne radi o nekakvim vrtoglavim iznosima, u neke fondove moguće je uložiti već i 400 kn, u neke čak i manje.
E, nakon što steknete tu neku razinu osnovne ekonomske pismenosti i pohvatate žargon financijaša, budete izbombardirani TV reklamama o dionicama i burzi, a pritom još načujete kako su dobro zaradili oni koji su kupovali dionice Ine i Magme namijenjene građanstvu u inicijalnoj ponudi, poželite napraviti idući korak. Poželite i vi sudjelovati u tome svemu.
E pa dragi moji, ako vas peru takve želje i ako imate štogod ušteđenog novca, ova zadnja inicijalna javna ponuda prije izbora – radi se o dionicama T-HTa – prava je prilika da se okušate u tako nečem. Prema svim analizama naime, trenutno vladajući HDZ dodvorava se građanstvu preko inicijalnih javnih ponuda gdje se građanstvu nudi stjecanje suvlasništva u pojedinoj tvrtki po povoljnim uvjetima. Zapravo, uvjeti ne moraju a priori biti povoljni, često se radi i o bjanko ponudama u kojima ni ne znate po kojoj cijeni dobivate dionice. I zašto je baš sada onda idealna prilika?
Možda ste čuli prepucavanja o oporezivanju kapitalne dobiti. To predlaže Jurčić i SDP. Jer realno gledano, ljudi (s mnogo novca) ostvaruju ogromne zarade u kratkom vremenu trgujući na burzi raznim vrijednosnim papirima. Pritom nije za odbaciti i sumnja da neki raspolažu i povlaštenim informacijama o raznim tvrtkama pomoću kojih mogu dosta precizno prognozirati trendove kretanja pojedinih dionica te na taj način u kratkom vremenu multiplicirati svoj kapital.
No svaka medalja ima dvije strane, i bez da ulazim u podrobne gospodarsko-političke analize reći ću vam službeni stav Sanaderovog HDZ-a po tom pitanju. Oni su oštro protiv poreza na kapitalnu dobit jer bi, citiram, to u biti bio udar (među ostalim) na najšire slojeve građanstva.
OK, svakom pametnijem je jasno da HDZ prodaje maglu tom pričom, jer gdje je glavnina burzovnog kapitala koncentrirana? Sigurno ne kod najšireg građanstva. U pitanju su veliki igrači koji su stvorili moćan lobi kojem ne odgovara oporezivanje velikih svota novaca kojima trguju na burzi, pa kako bi imali kakav-takav alibi, vlada se odlučuje doslovce udijeliti nešto dionica i “običnom čovjeku” kako bi mu zamazala oči.
E pa sad, kad smo ustanovili situaciju, možemo zdvajati nad njom ili profitirati od iste. No da se ne izgubimo u mnoštvu informacija, rezimirajmo ukratko:
Da ne duljim više. Uzmimo zadnji primjer: Magma. Cijena dionice iz inicijalne javne ponude: 238kn. Cijena svega koji tjedan kasnije po izlasku na burzu: 300kn. Cijena nakon par sati trgovanja u trenutku kad je potražnja bila najveća u odnosu na ponudu (nakon što su institucionalni ulagači krenuli masovno kupovati dionice Magme, a prije nego li ih je građanstvo počelo masovno prodavati): oko 370kn. Sada je oko 310kn.
Pa sad vi računajte: da ste uložili nekih 6000kn (koliko je otprilike cijena jedne školarine koju možete platiti sada, ali isto tako najvjerojatnije i za mjesec dana), mogli ste dobiti nekih 25,21 dionicu. 25,21*300 = 7563; 25,21*330 = 8319 kn. Vjerojatno biste prodajom dobili nešto između te dvije brojke, s time da ste posredniku trebali ostaviti nekih 60-ak kn.
Ako vas je ova priča zaintrigirala, predlažem da posjetite neke od poslovnih portala za daljnje informacije i samu tehničku stranu realizacije upisa dionica iz javne ponude te prodaju istih na burzi:
Budite mi dobri, zdravi, veseli i… bogati! :)
Vaš agramer
Poznata situacija sa gornje slike? Ok, možda je malo karikirana, ali mislim da je problem kako se (efikasno) uhvatiti u koštac s učenjem, pogotovo sada u vrijeme ovih, za mnoge ključnih ispitnih rokova nešto što mori mnoge studente.
The bad news: Uzroka je mnogo, jednostavnog i jedinstvenog rješenja nema, nema čarobne formule.
Svatko mora prvo sam za sebe odrediti uzroke neučenja.
Međutim, ono što ja mislim da je ključno jest razviti strategiju fokusiranja na cilj, na onaj trenutak kada će taj ispit nad kojim toliko zdvajate biti iza vas. Ako stalno taj trenutak imate na pameti, i ako on kod vas inducira pozitivne osjećaje, vrlo je vjerojatno da se nećete morati toliko tjerati, već ćete lakše prilaziti samom učenju. No to je tek jedan od temelja. Pojavljuju se tu još problemi efikasne organizacije vremena i slično.
O svemu tome i drugim mojim razmišljanjima u sljedećem nastavku; pritom pod mojim treba naglasiti da se odnosi na novog autora koji se odlučio okušati u pisanju po ovom blogu. :)
Glavu gore, hrabro u koštac s problemima; puse vam svima šalje Mladen – vaš agramer ;)
Najnoviji komentari