2bgay blog

Prekidi u mnogim vezama su više manje prirodna stvar, dogode se kad tad i obje osobe u toj vezi moraju naučiti ići dalje bez one druge. Razlozi prekida mogu zaista biti mnogobrojni, od načina pisanja do prijevare, a i dalje. Većina prekida uvijek boli, barem jedna strana voli više nego druga i ona koja voli više i pati više. Neko vrijeme sam imao melodramatičan pogled na prekide. OMG, ja sam sam, on mene ne voli…Uaaaaaa! :,( Nastavi čitati…

Ponekad žaljenje za zaboravljenim subotama, zbog prekomjernog uživanja u alkoholu, požalimo što ih se sjećamo. Ja osobno subote ne zaboravljam, najčešće se dogodi da se sjećam i više toga nego se doista dogodilo. No nažalost, jučerašnje večeri sjećam se dobro i doista se sve dogodilo.

Dakle, nedavno sam izašao sa likom, u šetnju. Prva u životu, a osobno mi je koncept besciljnog šetkaranja glup. Pričali smo, zezali se, on ispričao kako je maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, ja slušao kako je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, no ja nisam ništa pokušao, jer… Je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom. No ipak je sve lakše reći mobitelom u mobitel, pa smo otišavši svaki u svoj topli dom tijekom dopisivanja shvatili kako se obojica lupamo po glavama što nije bilo… Nečega.

Dogovor je pao. Subota. Javit ćemo se jedan drugom. Priznajem, bio sam nestrpljiv, ipak apstinencija čini gluposti. A i korizma. Više prikladno odabrana nego zbog vjerskih razloga koji su mi ravni temperaturama u Sibiru. Uglavnom, on bi mijenjao plan, da se možda nađemo. Možda. E pa Johnny je dao do znanja da ne prihvaća ne kao odgovor. Našli smo se. Zabavili. On je potom otišao svom društvu, ja svom. Svi sretni, svi zadovoljni, zar ne?

Ne baš, ajmo malo rewindati cijelu situaciju. Otišao je društvu koje je homofobno. I koje zna za mene, kao i većina ljudi koje znam. To sam naravno saznao između izmjenjivanja nježnosti (čitaj: pružanja zabave). Dobio je što je htio (ne baš, nisam taaako lagan), ohladio se i cijelu večer raspravljao o malom pederu što on naravno nije. Ni drugo, a nažalost ni prvo. Baš.

Ovo nije nikakav edukativan post, samo nešto da razbije monotoniju i ustajalost.

Pozdrav

To je jedan dio izjave biskupa Juraja Jezerinca. Cjelokupni tekst se može vidjeti ovdje i ovdje.

“Upitao je vjernike kada su posljednji put na televiziji vidjeli kakvu lijepu emisiju o obitelji i odgovorio da je program prepun razbojstava i preljuba.”

Hello, jel ti čovječe gledaš tv? Pa ima takvih stvari, primjerice moja omiljena O.C.. Istina, ima i onih koje prikazuju loše strane ljudi, ali mi smo ljudi, nismo Bogovi. I ako se prvo ne suočimo s onime što smo, kako ćemo se boriti protiv onoga što ne želimo biti? Tako treba pokazati ljudima da svijet nije bajka i da nisu svi dobri. Najlakše je iskoristit ljude ako svi vjeruju da su drugi dobri poput njih. Toga nikad neće biti, get real. Na kraju krajeva, iste mane se vide i u samoj Crkvi. Svećenici napadaju nečije majke u crkvi pred ljudima zato jer njihovi sinovi napišu istinu o njima kako su rastrošni. Evidentna je pedofilija koja se još uvijek skriva. Ajmo pričati tko zapravo uništava tuđe živote i obitelji.

“Također je prozvao Europu i njezine institucije zbog sekularizma, pri čemu je pozvao odgovorne da se, ako žele opstati, vrate vjeri kao svojim korijenima.”

Ček malo, imali smo inkviziciju, nije baš dobro prošlo. Kad je Crkva vladala državama dogovarali su se brakovi više nego danas, vodili se vjerski ratovi u kojima su jedno vrijeme završavala kao ratnici i djeca mlađa od 15 godina. I wonder, zbog čega je nastala sekularnost? Da se fanatizam spriječi u uništavanju nečijih života ili da se ljudima poboljša život? Da se vratimo srednjem vijeku? Ne hvala, sviđa mi se kako slobodno i bez velikog rizika po život mogu živjeti danas. U daleko urednijem i inteligentnijem životu. I onako, svaka institucija eventualno propadne zato jer vrijeme ide napred i ono nije stvoreno da podržava nekoga.

“Govoreći o medijima u Hrvatskoj, istaknuo je kako “ne poznaju govor ljubavi, nego samo mržnje”, da “napadaju na obitelj i veličaju homoseksualne brakove” te “žele uništiti mladost”.”

Nije stvar medija da uljepšavaju život ljudima, njihov je zadatak da ih obavještavaju o onome što se događa u društvu i ništa više. Stvar je ljudi kako će reagirati na što. Ovime se zapravo željelo reći da neka ljudi prestanu čitati novine jer će se njihova prava priroda pokazati drugima. Zar da živimo licemjerno i stavljamo maske? Ne hvala. Veličanje homoseksualnih brakova?! A tko tom izjavom veliča heteroseksualni brak?

Uf, ljut sam na ovo. Oprostite mi na nekim ispadima u tekstu, al nikad se nisam volio s Crkvom i nikad neću, bar ne dok ne prestanu živjeti po dvostrukim mjerilima.

2bgay

Skoro svi to čine, nisam u životu upoznao osobu koja je apsolutno svu glazbu koju posjeduje nabavila legalno, bar ne na našim prostorima gdje je piratizacija toliko rasprotranjena da nam se čini kao nešto potpuno normalno i prihvatljivo. Što, navodno prema izdavačima glazbe, nije. Ali, je li zbilja tako?

Glazba je oduvijek bila element ljudske kulture i ona čovjeka prati od početka postojanja. Pojavljuje se u raznim drevnim obredima kao popratni element, a uvjeren sam i u drugim sferama ljudske povijesti. I tako je bilo kroz cijelu povijest. A tada je došao kapitalizam. Nešto što u sebi možda i nije loše, ako se u takvoj okolini znate kretati. Usput rečeno, kapitalizam je samo novi tip džungle u kojoj bolje uspijevaju snalažljivi, a malo manje oni manje snalažljivi. Samo su pravila drugačija.

Ono što je kapitalizam napravio od glazbe je zarada. Počela su se naplaćivati autorska prava, prava za izvođenje, prava na tekstove… Kad pogledamo malo bolje vjerojatno ne postoji stvar koja se danas u svijetu glazbe ne naplaćuje. Ali je li to nužan put kojim treba krenuti? Kako sam na početku spomenuo - glazba se pojavljuje u ljudskoj kulturi od samog početka. Dokazano je također da glazba ima posebno stimulativno djelovanje na ljudski um. A to i svi znamo koji smo čuli glazbu. Ako se glazba pojavila u samim počecima ljudske kulture to znači da je ona jedan sastavni element čovjekove osobnosti. Isto kao i boja kose, očiju, način razmišljanja…

Pošto ona ima takav utjecaj na osobe, zašto se baš GLAZBA mora naplaćivati? Neki tvrde da je to pravo koje zaslužuju kreativni umovi. Tko? Glazbenici? Svi smo svjesni da ne postoji baš puno glazbenika koji u potpunosti samostalno napišu i otpjevaju svoje pjesme. Radi više drugih ljudi nego sami glazbenici. Također postoji izreka da je ljepota u očima promatrača. Analogno tome za glazbu možemo reći da je ljepota u ušima slušatelja. Glazba nema apsolutno nikakvo značenje sve dok je netko ne sluša i ne veže razne osjećaje, značenja i sl. uz ono što čuje. Prema tome, imam osjećaj kao da slušatelji plaćaju da bi stvorili umjetnike od drugih. Hm… Ima li to smisla? Bar meni nema.

Također, glazba omogućuje ljudima da budu kreativniji, sretniji. Da se zabave. Uz glazbu je lakše se opustiti i stvoriti društveni kontakt. Za mnoge stvari u životima ljudi je odgovorna samo glazba. A prema današnjoj recepturi se naplaćuje sve to. Zapitam se, da li postoji mogućnost da se napravi neka nova receptura prema kojoj se to ne bi radilo? Nego bi glazba bila besplatna, ali izvođači bi i dalje mogli biti plaćeni i slobodni da stvaraju dalje. Iako je moja ideja idealistička, nekad se i demokracija činila utopijom, ali eto je, ne baš savršene no ipak ima ona svoju moć.

Kad bi glazba bila besplatna ljudi bi joj lakše dali priliku da je poslušaju, a kad bi bila dobra tada bi ljudi pomogli svojim omiljenim umjetnicima da i dalje stvaraju dobru glazbu. Kako? Na principu dobre volje. Čitao sam prije otprilike godinu dana kako je jedna grupa izdala svoj album online i dala ga na besplatan download, poslije su imali više prodanih albuma nego neke druge grupe u njihovom rangu. U čemu je bila tajna njihova uspjeha? U tome što su omogućili svima da slušaju njihovu glazbu bez nekih ograničenja. Na taj je način glazba doprla do svakog uha, a ne do ograničenog broja ljudi. Oni kojima se glazba svidjela kupili su albume koje su platili. Moja ideja ne uključuje prodavanje albuma, ali uključuje zaradu od onih kojima se glazba svidi. Ljudi kojima bi se glazba svidjela bi dobrovoljno dali novce izvođaču kao nagradu za kvalitetno stvaralaštvo, a svatko bi opet dao onoliko koliko je u mogućnosti, a ne da izdavač diktira količinu novca. Po tome receptu bi stvarno opstajali najbolji izvođači, a ne i neki kvazi izvođači poput primjerice velikog broja naših estradnjaka koji jedva da stvaraju, a zapravo “zarađuju” na praznim medijima koje kupuju drugi ljudi, velik broj njih da bi snimio djela izvođača koji nemaju veze s Hrvatskom.

Pomaci na ovome polju su vidljivi, ali će trebati proći možda još pokoje desetljeće da prijeđemo na sljedeći korak. Trenutno se glazba prodaje po pjesmi, tu revoluciju pokrenuo je iTunes, a slijedili su ga ostali. Sada više nije potrebno kupiti cijeli album da bi se čula jedna pjesma nego se slobodno kupuje samo ono što ljudi žele. No, ipak to nije besplatna glazba koju bi ljudi prvo slušali pa platili ako im se sviđa.

Ja sam za takav model, a vi?

2bgay

Učili su me skoro svi da je veza stvar između dvoje ljudi. Ali zar zbilja mora biti samo između dvoje ljudi?

Više puta sam naišao na forumima na pitanje o tome da li je moguća veza u troje. Čak sam gledao i film u kojem je bila obrađena tema veze u troje. Nikada nisam sudjelovao, ali mislim da je moguće. Bar na neko kraće vrijeme. Mnogi su skeptični prema vezama u troje zato jer su se odmalena u 99,9% ako ne i u 100% slučajeva susretali s vezama u kojoj je bilo (samo) dvoje ljudi. Zašto ja mislim da je moguće?

Vjerujem da je moguće, ali samo kad su osobe potpuno spremne dijeliti i prihvaćati jedno drugo. Vođen sam pretpostavkom da u vezi prvenstveno treba nastupati kao prijatelj, a onda tek kao intimni partner. Ipak, veza se ne sastoji samo od intime, u vezi prevladavaju elementi povjerljivih razgovora, druženja, izlazaka, međusobnog razumijevanja i prihvaćanja te mnogi drugi kojih možda i nismo toliko svjesni koliko su prisutni. Seks kao takav stupanj intimnosti dolazi tek na kraju, kao vrhunac i to je jedan rijedak element po kojem se može razlikovati vezu od običnog prijateljstva.

Vođen gore navedenim zaključkom mislim da bi nekim ljudima možda bilo puno bolje u vezama kad ne bi shvaćali partnera kao nešto konačno. Partnera i sebe treba stalno nadograđivati novim znanjima i spoznajama koje nastaju u vezi, tako se omogućuje da u vezi ne prevladava ono najgore - dosada. Kod ljudi s “iskustvom” primjetno je da su sposobniji održati veze na dulje vrijeme nego oni koji su tek počeli. Možda zato jer nisu bili učeni kakva je prava veza i prikazan im je samo površni ideal veze. Tako gledam hrpu klinaca kojima je veza maženje, ljubljenje, seks pa možda čak i posjedovanje. Razgovori i druženja bez intime su tek sekundarna stvar, ako uopće postoje. Zbog toga mnogi možda i ne vjeruju u veze u troje jer ako postoji samo intimni dio bez prijateljskog povjerenja onda postoji i velika koncentracija ljubomore, koja truje odnos, a to trovanje završava nekim načinom pucanja veze.

Dakle, vjeru u vezu koja uključuje tri osobe baziram na tome da osobe koje se nađu u takvoj vezi mogu isključiti ljubomoru, posesivnost i slične loše elemente, a istovremeno mogu biti spremne dijeliti i uvažiti odnos kao takav i biti spremne na činjenicu da ne moraju nekome biti jedine, nego da postoje čak dvije osobe kojima je sigurno stalo do njih. Naravno da takav odnos zahtijeva veliku dozu povjerenja, a istovremeno i iskrenosti jer jedno bez drugoga ne mogu postojati.

Naravno, sve je ovo samo idealiziranje i treba puno razumijevanja i iskustva da se uspije u nečemu takvome, ali ipak vjerujem da je moguće.

2bgay