2bgay blog

Crnci su bili diskriminirani… Rasizam, čuli ste… Rosa Parks učinila je što se nitko drugi nije usudio. Usprotivila se Jamesu Blakeu, odbila sjesti u zadnji dio autobusa, odbila samu sebe prozvati drugačijom, manje vrijednom. Jedna žena.

Ponekad razmišljam o tom događaju… Crnci su morali proći kroz mnogo toga da bi mogli normalno živjeti. Trpjeli su maltretiranje, koliko fizičko, toliko i psihičko. Samo zbog toga što smo mi, bijelci, bili ljubomorni na činjenicu da se oni ne moraju kvarcati…

Što bi bilo kada bi se mi, pederi, mogli tako prepoznati (osim što bi lakše našli dečke (i curke curke))? Lemali bi nas na svakom uglu, maltretirali na koji god način bi stigli…

Poslali bi nas u institucije za liječenje pederizma. Malo elektrošokova nikome ne škodi, zar ne? Ili bi se ljudi navikli zbog spoznaje da smo tu, uokolo, a ne negdje daleko…

James Blake bio je vozač autobusa u kojem se tog 1. prosinca 1955. godine našla Rosa. “Nisam pokušavao učiniti ništa Parksici, već raditi svoj posao. Kršila je zakon, i što sam trebao učiniti? Taj prokleti autobus bio je pun i ona se nije željela maknuti u stražnji dio. Imao sam naredbe.” Istina je, koliko god Blake ispadao loš, činjenica je da je samo slijedio naredbe. Od koga? Bijelaca. Nekoga tko je ili bio zabavljen činjenicom da stvara tenzije, ili nekoga tko se na takav način mogao obogatiti na jeftinoj crnačkoj radnoj snazi (po kojoj može pljuvati).

Na neki način niti ne krivim homofobe. Odrasli su u sredini koja je uvjetovala taj stav. No on je morao od nekuda biti potaknut. Tko je taj kome mi smetamo? Kome je draže vidjeti ljude, prebijene samo zato što žive svoj život? Svaki dan srećem puno Blakeova, i znam da su oni samo dio piramide. Koja, ironično, kreće upravo od određenih pedera koji nisu spremni otkriti tu činjenicu kako ne bi narušili svom ugledu.

Peder je pederu najgori neprijatelj…

Ja čekam našu Rosu Parks, i vrijeme kada će borba pedera biti opjevana u mjuziklima (Under the rainbow, predlažem naslov).

P.S. Black je umro 2002. godine, Rosa 2005. Vidjela je što je postigla, i umrla sretna… Nadam se.

Kad te ljudi zamijete kao pedera to može biti loše, puno lošije nego kad te zamijete ko narkomana, ubojicu (…) iako bi bilo ljepše da je obratno, ali kad si peder onda si peder i točka.

O čemu se radi? Bijah s prijateljom Franjom na kavi (stvarno prijateljom) i sjeli smo na kauč i okrenuli se jedan prema drugome. Skoro legnuli na kauče jedan prema drugome i zapričali se. Pričali i pričali, bilo lijepo uglavnom jer s njim je baš ok pričati. Usput je Franjo pazio na puža balavca da mu ne pobjegne više nego na kućnog ljubimca (ekšeli ga se plašio).

Kad smo odlazili neki likovi dva tri stola od nas počeli su me ispitivati otkud sam i tako nešto dobacivati. Ništa ne zvuči na prvi pogled zlonamjerno, ali smo poslije shvatili da je išlo na provokaciju. Jer, mislim koji bi kreten pitao jel mi frend bratić? Istina, sjedili smo malo u položaju nekarakterističnom za prijatelje i samo prijatelje. Ali to je nebitno.

Ovo mi je bila jedna od rijetkih provokacija u životu u koju sam upao slučajno. Ali je završila dobro. U jednoj sam se skoro se potukao s likom koji je stalno navaljivao, ali na kraju nije ništa bilo. Pustio sam ga neka misli da je cijeli disko njegov jer ionako ne izlazim tamo pošto sam shvatio da nije pametno uništiti si večer radi seljaka. No, kako bilo. Provokacije su nešto na što se može naići u izlascima, posebno ako nekome zapneš za oko. Do sada nisam s nikime doživio obračun zbog svoje građe, naime, visok sam i izgledam jače, ali vjerujem da bi me netko napao ako bi mu dopustio da me isprovocira. U takvim situacijama treba ostati miran i možda i malo zbunjen. I tu i tamo lagati i davati diplomatske odgovore.

Ekšeli neznam. Ono što želim reći da su provokacije nešto na što će nažalost svi pederi, zbog toga što su pederi, naići kad tad u životu i morat će se nositi s njima. Ljudi to mogu promijeniti, ali mnogi i ne žele jer misle da je u redu i da tako treba. Nažalost radi se o ljudima koji misle da su batine pravi ispušni ventil za njihove probleme. No, mene to neće spriječiti da se i dalje družim s prijateljima kako ja želim, samo ću ih ostaviti neka uživaju u svom kafiću, tako i tako ga smatram lošim i ovo mi je bilo prvi put da sam tam sjeo, očito i zadnji. Neka si nitko ne dopusti da ga jedna budala uplaši jer upravo tu leži moć zlih ljudi, u zastrašivanju.
2bgay