Malo se igram sa dodatkom za desktop iz kojeg mogu gledati youtube bez potrebe za otvaranjem browsera (možete ga naći ovdje) i naišao sam na ovaj video, zabavan je, kratak i poučan, prikladan djeci, ali i mnogim odraslima. :)
Vrijeme je za brisanje nekih predrasuda iliti (stereo)tipova, što bi značilo da je sunčano, te je i službeno započelo ljeto. Dosta o vremenskoj prognozi, ajmo na bitno – i pederi prate Europsko prvenstvo. Pod pederi mislim ja, pod prate mislim prate. Do sada ne, ove godine službeno da. Ne znam, možda samo tražim neku vrstu priznanja od pripadnika hetero-navijački-nastrojenih-pripadnika jačeg spola (isprika na ovom izrazu svim tetama koje vole tete, te ovo čitaju, kao i svim drugim tetama), ali mislim da u vrijeme prvenstva svi trebamo zajedno bodriti naše, bez obzira na sve. Ako sam u krivu, premlatite me – ups, to mi se i inače sprema. Nastavi čitati…
Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:
Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.
Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.
Ponekad žaljenje za zaboravljenim subotama, zbog prekomjernog uživanja u alkoholu, požalimo što ih se sjećamo. Ja osobno subote ne zaboravljam, najčešće se dogodi da se sjećam i više toga nego se doista dogodilo. No nažalost, jučerašnje večeri sjećam se dobro i doista se sve dogodilo.
Dakle, nedavno sam izašao sa likom, u šetnju. Prva u životu, a osobno mi je koncept besciljnog šetkaranja glup. Pričali smo, zezali se, on ispričao kako je maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, ja slušao kako je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, no ja nisam ništa pokušao, jer… Je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom. No ipak je sve lakše reći mobitelom u mobitel, pa smo otišavši svaki u svoj topli dom tijekom dopisivanja shvatili kako se obojica lupamo po glavama što nije bilo… Nečega.
Dogovor je pao. Subota. Javit ćemo se jedan drugom. Priznajem, bio sam nestrpljiv, ipak apstinencija čini gluposti. A i korizma. Više prikladno odabrana nego zbog vjerskih razloga koji su mi ravni temperaturama u Sibiru. Uglavnom, on bi mijenjao plan, da se možda nađemo. Možda. E pa Johnny je dao do znanja da ne prihvaća ne kao odgovor. Našli smo se. Zabavili. On je potom otišao svom društvu, ja svom. Svi sretni, svi zadovoljni, zar ne?
Ne baš, ajmo malo rewindati cijelu situaciju. Otišao je društvu koje je homofobno. I koje zna za mene, kao i većina ljudi koje znam. To sam naravno saznao između izmjenjivanja nježnosti (čitaj: pružanja zabave). Dobio je što je htio (ne baš, nisam taaako lagan), ohladio se i cijelu večer raspravljao o malom pederu što on naravno nije. Ni drugo, a nažalost ni prvo. Baš.
Ovo nije nikakav edukativan post, samo nešto da razbije monotoniju i ustajalost.
Pozdrav
…odnosno nije bolest.
Da li ovo zvuči kao razlog za postati pederom? Pederom se ne postaje izborom i biti pederom nije bolest. Budimo realni, da li bi odbijali teorije o tome kako se nešto može liječiti unatoč ovim, gore navedenim, razlozima? Ja sam nažalost s druge strane novčića i nisam u mogućnosti da tvrdim kako ih ne bi odbijao pošto to jednostavno ne mogu jer znam da bih i kad bi prihvatio koju teoriju o tome da je biti pederom bolest samo sebi naškodio. To kaže i svjetska udruga psihologa koja je još u prošlom stoljeću zaključila da je bolest kada se osoba bori protiv svoje seksualnosti unutar sebe i skriva je od drugih, a ne biti otvoren u vezi toga. A sada vama, “prihvatljive”, seksualne orijentacije ostavljam još jednom na razmišljanje nama pederima. :)
Na pisanje ovog kratkog teksta me potaknuo dečko s deviantarta na sljedećem linku. Nadam se da sam bar korektno preveo sve, ako ima pokoja greškica prijavite. :)
2bgay
Dragi čitatelji!
Iako sam dobio smjernice da se fokusiram na gej teme, ne mogu ovu priču ostaviti nedovršenom. Tim više što ovih dana mnogi imaju ispite o kojima im ovisi i godina. A meni, meni je prekosutra posljednji ispit. Posljednji prije samog diplomskog, that is. I zato osjećam da mi je dužnost iznijeti još neka svoja iskustva koja su se sublimirala kroz sve ove godine mog studentskog života. A nakon toga prelazim na tekstove o pederima, obećajem! ;)
Dakle. Ne možete se prihvatiti ispitnih materijala, muka vam je od same pomisli na njih, zaobilazite ih u širokom luku? Pa zar su zaista tako strašni, toliko bezvezni? Kad imam takav dojam, prisilim se ako ništa drugo prolistati službeno ispitno gradivo, čisto da vidim ključne riječi i teme. Ako usput uspijem pohvatati i neke koncepte, tim bolje.
A nakon toga dolazi show samozavaravanja: Ne, ja neću učiti to odvratno besmisleno gradivo, ja ću pri pretraživanju internetom slučajno naići na teme koje su srodne onima o kojima se radi u kolegiju koji spremam. Neobavezno ću pretraživati to područje i ako naletim na nešto što me zanima, pročitat ću. Katkad me nešto pritom toliko zaintrigira da bez problema provedem sate proučavajući to. I ne smatram to izgubljenim vremenom, čak i ako nema neke prevelike veze sa samim ispitnim gradivom. Potom uzmem neke knjige koje nisu obavezna literatura, nego neka dopunska ili na prvi pogled čak i nevezana, ali su tamo stvari prikazane na meni baš odgovarajući i zanimljiv način. Sve to pomaže mi da ono što zaista moram učiti stavim u neki, meni smisleni kontekst.
A dan-dva pred ispit, kad zagusti, ako zaista želim riješiti taj ispit, čitat ću i same ispitne materijale. Ono što sam saznao prije kroz neobavezno pretraživanje i čitanje sigurno mi neće odmoći, a možda mi baš pomogne da posložim stvari na pravi način te u tom finišu budem efikasniji, da se koncentriram na najprioritetnije dijelove. A ostalo ću već nekako improvizirati, ako treba ići ću i na sreću i muljanje. Sva sreća, zbog sveg onog prije, sad imam i nekog štofa za to.
Eto toliko. Budite mi pametni, vrijedni i samouvjereni. Život će odmah biti ljepši. :)
Vaš agramer
Poznata situacija sa gornje slike? Ok, možda je malo karikirana, ali mislim da je problem kako se (efikasno) uhvatiti u koštac s učenjem, pogotovo sada u vrijeme ovih, za mnoge ključnih ispitnih rokova nešto što mori mnoge studente.
The bad news: Uzroka je mnogo, jednostavnog i jedinstvenog rješenja nema, nema čarobne formule.
Svatko mora prvo sam za sebe odrediti uzroke neučenja.
Međutim, ono što ja mislim da je ključno jest razviti strategiju fokusiranja na cilj, na onaj trenutak kada će taj ispit nad kojim toliko zdvajate biti iza vas. Ako stalno taj trenutak imate na pameti, i ako on kod vas inducira pozitivne osjećaje, vrlo je vjerojatno da se nećete morati toliko tjerati, već ćete lakše prilaziti samom učenju. No to je tek jedan od temelja. Pojavljuju se tu još problemi efikasne organizacije vremena i slično.
O svemu tome i drugim mojim razmišljanjima u sljedećem nastavku; pritom pod mojim treba naglasiti da se odnosi na novog autora koji se odlučio okušati u pisanju po ovom blogu. :)
Glavu gore, hrabro u koštac s problemima; puse vam svima šalje Mladen – vaš agramer ;)
Svi su valjda čuli za T-mobileovu opciju Unlimited. Teško da nisu ljudi čuli pošto su je reklamirali dosta agresivno. I ako se pročitaju uvjeti (ona sitna slova) korištenja opcije shvati se da to zapravo i nije Unlimited nego limited ako želimo biti točniji. No, pa što je 25 sati besplatnih razgovora, za mnoge ljude je to ogromna brojka. No, što se događa kada iz imaginarne situacije uđete u realnu?
Događa se i to. Frend je spiskao cijelu Unlimited opciju u mjesecu. I sada još nije kraj mjeseca, a on je ograničen, odnosno limited. Šta sada? Sada mora s dečkom smišljat nove načine komunikacije kako bi bar uštedjeli do kraja mjeseca. :)
T-mobile laže s Unlimitedom, zapravo je to veliki limited.
2bgay!
Najnoviji komentari