2bgay blog

Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

Dragi čitatelji, mislim da je red da Vas u prvom postu na ovom blogu, pozdravim. Moj nadimak je Johnny, te se nadam da ćemo se ugodno družiti kroz moje tekstove, i Vaše komentare. A sada dosta ulizivanja… Ne očekujte da će moji tekstovi biti posebno dugi, niti da će sadržavati enormne količine filozofiranja, no nikad se ne zna…

Danas sam dobio naizgled vrlo lagan zadatak – skuhati juhu i krumpir. Jednom pederu to ne bi trebao biti problem. Ali ja nisam jedan peder… Ušao sam u kuhinju, iliti bojno polje i izvadio potrebno oružje. Stara neprijateljica Plinska Pečić samo me odmjerila vrućim pogledom, i odlučila da sam napravim glupost.

Dok je vatrica veselo gorjela i posude se zagrijavale, zazvonio mi je mobitel.

“Hej, prijatelju dragi, kako si ti meni? Jesi za kavicu danas, možda sokić?” Dvije umanjenice i pozitivan pridjev u istom dahu? Odmah sam znao da draga prijateljica treba uslugu. Ispostavilo se da joj treba model za jedno snimanje. Tko sam ja da odbijem? Naposljetku, uvijek uživam u činjenju usluga prijateljima. Duša od čovjeka. :D

No, iz snova me brzo probudio neočekivan prizor. Krumpir je pokipio… Pa još malo, i onda još malo… Peć cijela prekrivena vodom… Zidovi također. Kako bih prikrio tu glupost, počeo sam brisati, i skinuo pogled s juhe. Iste juhe koja se odlučila pokazati u najboljem svjetlu glumeći krumpir…

Da me tek vidite kad radim puding…

Ovaj peder i kuhinja… Nula bodova.

Peder ostaje peder, a mr. Muscolo ružni starac.

Do čitanja…