2bgay blog

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

…je novi album koji je Rihanna izdala. Ja sam ga tek danas počeo slušati i mogu trenutno reći samo dobre riječi o njemu. Kako ima pjesama malo bržeg i žešćeg tako ima i onih nježnijeg ritma. Ali zapanjujuće mi je što su sve dobre. Naime, Rihannu sam zavolio zbog njenog glasa i zbog njene pjesme “Unfaithful”, ali tek kada sam vidio spot. Prije i nisam baš zamijetio pjesmu SOS. No kada sam nabavio cijeli album zbog Unfaithful nisam požalio niti za ostatak.

Na ovom novom albumu sam mislio da je Umbrella samo jedna od boljih pjesama, stvar je da su apsolutno sve u rangu te pjesme, ali nisu na isti kalup kao Umbrella. Zanimljivo je da su sve koliko različite toliko iste. Ali vjerojatno samo zbog njenog glasa koji je meni toliko dobar da bih je mogao vječno slušati, pa čak i ako bi valjda pjevala tuđe hitove.

U sjećanju će mi ostati članak u kojem je napisano kako je Jay-Z prijetio Rihanni ako ne potpiše ugovor da može izaći kroz prozor na 27. katu. Naravno to je kao bila šala i Rihanna se toga sjeća danas sa smiješkom. Bilo je očito da je već tada sam on primijetio njen talent i potencijal. Drago mi je da jest. Jer u suprotnome ja ne bih imao o čemu pisati. :)

Topla srca vam mogu preporučiti Rihannu i njen novi album, posebno ljubiteljima R&B-a. Iako vjerujem da bi se mogli i drugi zaljubiti u njen album iako ne slušaju R&B.

2bgay

Skoro svi to čine, nisam u životu upoznao osobu koja je apsolutno svu glazbu koju posjeduje nabavila legalno, bar ne na našim prostorima gdje je piratizacija toliko rasprotranjena da nam se čini kao nešto potpuno normalno i prihvatljivo. Što, navodno prema izdavačima glazbe, nije. Ali, je li zbilja tako?

Glazba je oduvijek bila element ljudske kulture i ona čovjeka prati od početka postojanja. Pojavljuje se u raznim drevnim obredima kao popratni element, a uvjeren sam i u drugim sferama ljudske povijesti. I tako je bilo kroz cijelu povijest. A tada je došao kapitalizam. Nešto što u sebi možda i nije loše, ako se u takvoj okolini znate kretati. Usput rečeno, kapitalizam je samo novi tip džungle u kojoj bolje uspijevaju snalažljivi, a malo manje oni manje snalažljivi. Samo su pravila drugačija.

Ono što je kapitalizam napravio od glazbe je zarada. Počela su se naplaćivati autorska prava, prava za izvođenje, prava na tekstove… Kad pogledamo malo bolje vjerojatno ne postoji stvar koja se danas u svijetu glazbe ne naplaćuje. Ali je li to nužan put kojim treba krenuti? Kako sam na početku spomenuo - glazba se pojavljuje u ljudskoj kulturi od samog početka. Dokazano je također da glazba ima posebno stimulativno djelovanje na ljudski um. A to i svi znamo koji smo čuli glazbu. Ako se glazba pojavila u samim počecima ljudske kulture to znači da je ona jedan sastavni element čovjekove osobnosti. Isto kao i boja kose, očiju, način razmišljanja…

Pošto ona ima takav utjecaj na osobe, zašto se baš GLAZBA mora naplaćivati? Neki tvrde da je to pravo koje zaslužuju kreativni umovi. Tko? Glazbenici? Svi smo svjesni da ne postoji baš puno glazbenika koji u potpunosti samostalno napišu i otpjevaju svoje pjesme. Radi više drugih ljudi nego sami glazbenici. Također postoji izreka da je ljepota u očima promatrača. Analogno tome za glazbu možemo reći da je ljepota u ušima slušatelja. Glazba nema apsolutno nikakvo značenje sve dok je netko ne sluša i ne veže razne osjećaje, značenja i sl. uz ono što čuje. Prema tome, imam osjećaj kao da slušatelji plaćaju da bi stvorili umjetnike od drugih. Hm… Ima li to smisla? Bar meni nema.

Također, glazba omogućuje ljudima da budu kreativniji, sretniji. Da se zabave. Uz glazbu je lakše se opustiti i stvoriti društveni kontakt. Za mnoge stvari u životima ljudi je odgovorna samo glazba. A prema današnjoj recepturi se naplaćuje sve to. Zapitam se, da li postoji mogućnost da se napravi neka nova receptura prema kojoj se to ne bi radilo? Nego bi glazba bila besplatna, ali izvođači bi i dalje mogli biti plaćeni i slobodni da stvaraju dalje. Iako je moja ideja idealistička, nekad se i demokracija činila utopijom, ali eto je, ne baš savršene no ipak ima ona svoju moć.

Kad bi glazba bila besplatna ljudi bi joj lakše dali priliku da je poslušaju, a kad bi bila dobra tada bi ljudi pomogli svojim omiljenim umjetnicima da i dalje stvaraju dobru glazbu. Kako? Na principu dobre volje. Čitao sam prije otprilike godinu dana kako je jedna grupa izdala svoj album online i dala ga na besplatan download, poslije su imali više prodanih albuma nego neke druge grupe u njihovom rangu. U čemu je bila tajna njihova uspjeha? U tome što su omogućili svima da slušaju njihovu glazbu bez nekih ograničenja. Na taj je način glazba doprla do svakog uha, a ne do ograničenog broja ljudi. Oni kojima se glazba svidjela kupili su albume koje su platili. Moja ideja ne uključuje prodavanje albuma, ali uključuje zaradu od onih kojima se glazba svidi. Ljudi kojima bi se glazba svidjela bi dobrovoljno dali novce izvođaču kao nagradu za kvalitetno stvaralaštvo, a svatko bi opet dao onoliko koliko je u mogućnosti, a ne da izdavač diktira količinu novca. Po tome receptu bi stvarno opstajali najbolji izvođači, a ne i neki kvazi izvođači poput primjerice velikog broja naših estradnjaka koji jedva da stvaraju, a zapravo “zarađuju” na praznim medijima koje kupuju drugi ljudi, velik broj njih da bi snimio djela izvođača koji nemaju veze s Hrvatskom.

Pomaci na ovome polju su vidljivi, ali će trebati proći možda još pokoje desetljeće da prijeđemo na sljedeći korak. Trenutno se glazba prodaje po pjesmi, tu revoluciju pokrenuo je iTunes, a slijedili su ga ostali. Sada više nije potrebno kupiti cijeli album da bi se čula jedna pjesma nego se slobodno kupuje samo ono što ljudi žele. No, ipak to nije besplatna glazba koju bi ljudi prvo slušali pa platili ako im se sviđa.

Ja sam za takav model, a vi?

2bgay