2bgay blog

Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…

Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.

Što vi mislite o tome?

U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..

Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..

Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..

I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..

I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..

Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..

I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?

Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..

Pusa pupi.. tnx.. :)

Malo bi se nadovezao na erotiku, na nase shvatanje ljubavi i mnogo čega bitnog u našim tako malim, a nadasve velikim životima. Svrha ljubavi nije niti u nadmetanju ni u pobjedi, nego u rađanju koje poništava prolaznost. Ljubav uzbuđuje i očarava dušu, izvodi je iz njenog stanja umrtvljenosti, jednako iz njene zatvorenosti u jednom tijelu. Jer svi smo mi sretni i puni elana za uspjehe i rad kad imam tu mrvu paznje i ljubavi pored sebe, u našim srcima. Ljubav spaja različita tijela i različite duše. Upravo nama smrtnicima dok živimo svoj život, ljubav je jedina mogućnost da učestvujemo u besmrtnosti. Rađanje ljubavi iz ljubavi… Svi oni koji su polovina od muškarca, kao ja hehehei dok smo još dječaci, ono, kao male polovine od muškoga, ljubimo muškarce i nalazimo zadovoljstvo u tome da ležimo s odraslim muškarcima i da ih grlimo; i oni su najbolji među dječacima i madićima, jer su od prirode najmuževniji. IStina jest, da neki tvrde da su bestidni, ali to je laž, jer ne cinimo to od bestidnosti, nego od srcanosti, i hrabrosti i muževnosti naravno. Predajemo se onome sto je nama samima slično. A za to je krupan dokaz to što samo takvi dječaci, kad odrastu, postaju ljudi za državne poslove. A kad postanu muževni oni ljube dječake, a na brak i rađanje djece ne obraćamo pozornost od prirode, nego samo taj običaj nas primorava na to. Dovoljno je provoditi život među sobom neoženjeni. Svakako, takav čovjek postaje ljubavnik dječaka i prijatelj svome ljubavniku, jer uvijek ljubi što mu je srodno. Tako je to u nasem maloom svijetu… Do sljedećeg tipkama BOKIĆ

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

Dakle počnimo s pretpostavkom jedne sheme gradnje i promjene identiteta muške osobe homoseksualne orijentacije od djetinjstva, pa… do kud dogura.

Pojednostavljeno, meni se čini da se identiteti gej osoba mogu svesti na sljedeće:

1. Heteroseksualni identitet
2. Heteronormativni identitet
3. Gej identitet
4. Queer identitet

Naravno da su određene varijacije, inverzije i preskakanja moguće, ali meni se bar čini da sam ja svoju ličnost gradio tim redoslijedom.

1. Heteroseksualni: Kao mali, nemaš izbora. Nisi zapravo uopće seksualno biće. Onda počinje pubertet, određena eksperimentiranja (koja su doduše u mom slučaju izostala), podrazumijeva si da si hetero i tako živiš, barem pokušavaš.

2. Heteronormativni: Kad vidiš da to tako baš i ne ide, a slijedom “onog kako su te učili”, nastojeći još uvijek biti “dobar dečko” ili se bar kao takav prikazivati, živiš po heteronormativnim pravilima. Kako majka mog prijatelja reče: oženi se ti sine, da imaš sigurnost doma, a onda sa strane možeš raditi što hoćeš.

3. Gej: Mlade osobe danas s otvaranjem društva i sve većom tolerancijom prema homoseksualizmu odluče reći ne. Ne želim biti licemjeran, želim živjeti svoj život. Katkad malo i pretjeraju pa, često i nesvjesno se uvuku u one tipično stereotipne trač-micica-stajliš-madonna priče.

4. Queer: Kad shvate da se na taj način zapravo getoiziraju unutar društva kao takvog počinju biti svoji. Jedinstveni, univerzalni, queer. Postavljaju pitanja o bitku, smislu postojanja, načinu funkcioniranja društva i kako je sve to krivo i oni će živjeti po svom. Možda će čak preuzeti i neku pro-aktivnu ulogu u društvu u tom smislu, ali šanse za uspjeh, nažalost, mjere se u promilima.

Razočaranje nakon svega? Ogorčenost možda? Ili ipak kakav takav komformizam sa društvom u koje smo uronjeni bilo u širem (svijet, država, kultura) ili u užem smislu (identitet grupe, supkultura)…

A sada vi: Gdje se vi vidite i kako se (s)nalazite?

Vlastite pozicije i razmišljanja otkrit ću vam u svojim narednim postovima.

Toliko za večeras, živi mi i sretni bili, ma kakvi i gdje*

Vaš agramer

*bilo kao novoizabrani predsjednik jedne stranke u potrazi za čvrstim centristitičkim identitetom ili pak drama queen all critique-little-or-no-action Vedrana Rudan kod Stankovića danas ;)

Ponekad žaljenje za zaboravljenim subotama, zbog prekomjernog uživanja u alkoholu, požalimo što ih se sjećamo. Ja osobno subote ne zaboravljam, najčešće se dogodi da se sjećam i više toga nego se doista dogodilo. No nažalost, jučerašnje večeri sjećam se dobro i doista se sve dogodilo.

Dakle, nedavno sam izašao sa likom, u šetnju. Prva u životu, a osobno mi je koncept besciljnog šetkaranja glup. Pričali smo, zezali se, on ispričao kako je maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, ja slušao kako je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, no ja nisam ništa pokušao, jer… Je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom. No ipak je sve lakše reći mobitelom u mobitel, pa smo otišavši svaki u svoj topli dom tijekom dopisivanja shvatili kako se obojica lupamo po glavama što nije bilo… Nečega.

Dogovor je pao. Subota. Javit ćemo se jedan drugom. Priznajem, bio sam nestrpljiv, ipak apstinencija čini gluposti. A i korizma. Više prikladno odabrana nego zbog vjerskih razloga koji su mi ravni temperaturama u Sibiru. Uglavnom, on bi mijenjao plan, da se možda nađemo. Možda. E pa Johnny je dao do znanja da ne prihvaća ne kao odgovor. Našli smo se. Zabavili. On je potom otišao svom društvu, ja svom. Svi sretni, svi zadovoljni, zar ne?

Ne baš, ajmo malo rewindati cijelu situaciju. Otišao je društvu koje je homofobno. I koje zna za mene, kao i većina ljudi koje znam. To sam naravno saznao između izmjenjivanja nježnosti (čitaj: pružanja zabave). Dobio je što je htio (ne baš, nisam taaako lagan), ohladio se i cijelu večer raspravljao o malom pederu što on naravno nije. Ni drugo, a nažalost ni prvo. Baš.

Ovo nije nikakav edukativan post, samo nešto da razbije monotoniju i ustajalost.

Pozdrav

I ove su nam godine došli blagdani, bilo je puno zanimljivoga kroz cijelu 2007. Neke stvari su nas rastužile, a neke razveselile. No, mi uvijek pokušavamo biti sretni i nasmiješeni (a.k.a. gay)

jedna od definitivno najviše bedirajućih stvari za mene je bila smrt našeg dragog Tošea. Nikad nisam previše slušao njegovu glazbu (al opet, rijetko i slušam glazbu iz naših krajeva), ali nisam ga ignorirao kad se pojavio na TV-u ili u novinama. Činio mi se uvijek kao nice guy koji ima puno za ponuditi društvu, posebno djeci za koju se toliko zalagao.
Stvar koju još ne mogu definirati jel dobra ili loša (iako sam čuo obje mogućnosti) je pojava, svima već poznatog, Hrvoja u BB-u. Hrvoje je iznenadio ljude time što je rekao da je peder. Za učiniti takvo što u Hrvatskoj treba imati muda. No, nekako imam osjećaj da Hrvoje nije baš previše toga izvagao kad je otvoreno rekao da je peder. Prvo je problem bio među pederima. Mnogi pederi ne vole da ih se gura u stereotipe ženskastih muškaraca, a Hrvoje je to definitivno radio. Kao posljedica toga mnogima se digla kosa na glavi od same pomisli da ih netko tko spada pod stereotip prezentira cijeloj javnosti Hrvatske, a i šire. Budimo iskreni, Hrvoje je dobio vjerojatno više negativnog publiciteta nego pozitivnog. Čuo sam i da se u finalu BB-a pojavio sa puno previše šminke kojom je samo mogao potvrditi razmišljanje većine Hrvata - pederi žele biti ženskasti. Još jedna mrlja u njegovom Coming out dosjeu. :/

Pozitivna stvar koju bih ja ove godine izbacio kao jednu od važnijih, po meni, je buđenje svijesti o globalnom zatopljenju. To je problem u čijem bismo se rješavanju svi trebali ujediniti, bez obzira bili mi pederi, crnci, bogati ili siromašni itd. Jer globalno zatopljenje nije fenomen koji će selektirati ljude po nekoj osnovi i ubijati ostale, ubit će nas ili sve ili veliku većinu bez obzira tko mi bili.

Gay plus: U još nekoliko zemalja su legalizirane istospolne zajednice. Yay!

Želim Vam sretne i ugodne blagdane.

P.S. Od sada se može bilo tko registrirati na blogu i tko izrazi želju za pisanjem mogu mu dati status autora. Pa ako ima netko zanteresiran neka se javi. Kisi Kisi

…odnosno nije bolest.

• Društvo te odbacuje
• Više religijskih skupina je nabrijano protiv tebe
• Povećani rizik od fizičkog ozljeđivanja
• Povećani rizik od mentalnog ozljeđivanja
• Manja prava u državi od “ostalih” ljudi
• Rizik od gubitka podrške obitelji
• Rizik od gubitka prijatelja
• Rizik od gubljenja mogućnosti zaposlenja na dobrim radnim mjestima
• Biti vrijeđan zbog toga jer “vrijeđaš”
• Biti velikom metom za nepristojne šale
• Biti opisivan drugima kao životinja
• Da se govori o tebi kao o stvari u zakonu
• Povećavanje mogućnosti da počiniš samoubojstvo
• Da izgubiš pravo na legalan brak
• Da sakriješ samog sebe od drugih

Da li ovo zvuči kao razlog za postati pederom? Pederom se ne postaje izborom i biti pederom nije bolest. Budimo realni, da li bi odbijali teorije o tome kako se nešto može liječiti unatoč ovim, gore navedenim, razlozima? Ja sam nažalost s druge strane novčića i nisam u mogućnosti da tvrdim kako ih ne bi odbijao pošto to jednostavno ne mogu jer znam da bih i kad bi prihvatio koju teoriju o tome da je biti pederom bolest samo sebi naškodio. To kaže i svjetska udruga psihologa koja je još u prošlom stoljeću zaključila da je bolest kada se osoba bori protiv svoje seksualnosti unutar sebe i skriva je od drugih, a ne biti otvoren u vezi toga. A sada vama, “prihvatljive”, seksualne orijentacije ostavljam još jednom na razmišljanje nama pederima. :)
Na pisanje ovog kratkog teksta me potaknuo dečko s deviantarta na sljedećem linku. Nadam se da sam bar korektno preveo sve, ako ima pokoja greškica prijavite. :)

2bgay

Premda, u posljednje vrijeme, nije rijetko da se gay likovi pojavljuju u filmovima velikih producentskih kuća, čak i u glavnim ulogama, ta tematika je još uvijek rijetka ili prikazana na patetičan način. Svi se sjećamo Aleksandra Velikog i koliko je taj film podigao prašine. Grci su prijetili tužbom zbog povrede njihove kulture, u nekoliko zemalja (većinom islamskih) taj film je zabranjen i tako dalje. Sjećamo se i filma koji se je direkt bavio tom tematikom, tematikom pedera među kaubojima. Isto tako, film je podigao veliku prašinu i zanimanje javnosti.

Je li je to zanimanje bilo slučajno toliko veliko ili je to namjerno uzrokovano kako bi se što više zaradilo na odazivu gledateljstva u kina ili je to zbog imena glavnih glumaca, nećemo lako saznati. No, to nije ni toliko važno. Aleksandar je bio peder vojskovođa koji je par puta poljubio dečka tokom 3 sata filma i ležao nekih 5 minuta u krevetu s još jednim. Kako je to gay! :P prava gay tematika. Brokeback mountain je bio film koji je trebao biti čisto gay tematike. Dva pedera u planinama se j*** i onda siđu s planine i neznaju kako dalje. Taj film je bio medijski prenapuhan
i donesao veliku zaradu. Gay tematiku je loše obradio i gluma jednog od dva glavna glumca je bila katastrofalna. U konačnici oba lika su bila hetero samo što su povremeno spavali s dečkima.

Nadalje ću spomenuti 3 gay filma (ne pornića) koja sam pogledao u zadnje vrijeme te ih preporučujem…

LUSTER

Film o gay punkeru koji se, njegovim riječima, ”zaljubljuje 20 puta dnevno” i traži ljubav, ali ju ne nalazi. Svijet droge, seksa i alkohola te potrage za ljubavi. Vrijedi pogledati ovaj film zbog pitanja ljubavi koje muči glavnog lika (mladog sexy punkera). Film se ne bavi problemom pedera u svijetu hetrića te je to jedan od predaha od klasične tematike.

LATTER DAYS

Ovaj film govori o sukobu dva svijeta, jednog otvorenog prema pederima i jednog prepunog odbojnosti prema istima. Otvoreno gay lik prolazi kroz život i uživa u svojoj mladosti, dok mormon (koji skriva svoju seksualnost) čini ono što se od njega očekuje. Njih dvoje su susretište ta dva svijeta te nastoje naći rješenje za problem odbijanja homoseksualaca u svijetu religioznih fanatika. Film je veoma romantičan, premda je prva scena u film sex :) , te ima jednu veoma erotičnu scenu iz hotela na aerodromu.

OPEN CAM

Open cam je kriminalistički film koji, osim ubojstva, govori i o opasnostima nalaženja za ševu na jednu noć preko Interneta. Svi glumci su sexy komadi koji većinom žele samo jednu stvar –> sex. Nakon nekoliko ubojstava dolazi policijski instražitelj koji se zaljubi u glavnog glumca te tako podradnja filma započinje.

Sva tri filma su veoma lagana za gledanje i prožeta su erotikom koja se pojavljuje u pojedinim scenama. Erotika nije seks, a svaki put dovodi se u pitanje povezanost ljubavi i jednonoćnih provoda. Uživajte u gledanju! :)

Treba li se za njih žrtvovati i do koje mjere?

Svi smo se mi više puta u životu našli u situacijama u kojima smo osjetili neku nepravdu. Problemi su mnogi: od nas samih, preko okoline, pa sve do društva i društvenog uređenja u kojem živimo.

Sebe, ako smo uistinu motivirani i ustrajni, možemo mijenjati, okolinu u kojoj se krećemo isto u nekoj mjeri birati, no što je s ovim višim instancama?

Uzmimo jedan konkretan primjer iz aktivizma:

LORI su u sklopu svoje kampanje za smanjenje diskriminacije i prihvaćanje pripadnika/ca seksualnih i rodnih manjina u obitelji prikupljale priče o coming outu u obitelji i ustanovilo se da je puno mladih ljudi imalo vrlo neugodna iskustva s roditeljima - od vrijeđanja, pa sve do premlaćivanja i izbacivanja iz kuće. Nakon izlaska u javnost s pismima koja su skupili u LORI, a koja su djeca pisala roditeljima, novinari su se jako zainteresirali za tematiku zlostavljanih i iz kuće izbačenih gejeva i lezbijki. Budući je 11. listopada Coming Out Day kada i druge LGBT udruge pripremaju neke aktivnosti, ova tematika je dodatno zainteresirala novinare.

S jedne strane je jako dobro da javnost dozna za to, pogotovo od nekog tko je to doživio, jer možda netko od roditelja shvati da griješi i prihvati svoje dijete, ali opet s druge strane može biti malo problematično “maltretirati” nekoga tko je prošao sve te probleme da kroz to prolazi još jednom javno u medijima.

RTL je napravio prilog o izbačenim gejevima i nađen je jedan dečko iz Rijeke čije pismo je bilo objavljeno u novinama i koji je pristao ispričati svoju priču s ciljem da drugi roditelji vide kako je to strašno što rade svojoj djeci. U prilogu je bila zamućena slika i promijenjen glas. Prilog nije prikazan iako je trebao biti prikazan u utorak jer je taj dečko nazvao mamu i rekao da će biti prilog na TV-u o tome što mu je napravila. Nakon toga je ona prijetila da će se ubiti ako se taj prilog prikaže te je ultimativno RTL povukao prilog.

E, sad sam ja u prilici da “nagovaram” jednog dečka sa sličnim iskustvima na sudjelovanje u emisiji o coming outu na Radiju 101. Objektivno, vjerujem da bi njegovo sudjelovanje moglo donijeti samo koristi. Ovdje u Zagrebu gdje je ove godine upisao studij praktički svi znaju za njega (na što je čak i njegov dečko pomalo ljubomoran napisavši kako mu je dečko sad out pa misli da je faca), a majka i ostala homofobna rodbina su negdje dalje, do kamo ne dopiru valovi dotične radio postaje. No tu je sad ona emocionalna komponenta. Do koje mjere je moralno da ja njemu objašnjavam situaciju i uvjeravam ga da sudjeluje u toj emisiji? Jer to je nedvojbeno nešto što privremeno sa sobom nosi neke neugodne osjećaje, ali dugoročno praktički, korak po korak, u biti mijenja društvo u kojem ćemo provesti ostatak života…

Svi mi imamo i naše male osobne više ciljeve. Završiti fakultet, osnovati obitelj, izgraditi karijeru i sl. Oni nas usmjeravaju i vode. Često međutim učinimo i nešto sasvim suprotno (zapartijamo ili na neki sasvim deseti način potrošimo noć prije ispita jer ne možemo podnijeti psihički pritisak). I to je ljudski.

Pitanje ostaje. Koja je prava mjera između pokoravanja višim ciljevima i bezbrižne slobode prepuštanja, često trenutnim i prolaznim, užicima?