Povlačio sam se po domovima od prvog razreda srednje škole. Tek sam se ovaj vikend, prvi put u životu, preselio u stan i trenutno sam sam. Cimeri se vraćaju tek krajem ljeta, tako da ću praktički sljedećih mjesec i pol živjeti sam samcat i već sam sada počeo primjećivati prednosti i manjke takvog života. Nastavi čitati…
Jučer sam izašao na kavicu s društvom i upoznao sam curu koju je dečko ostavio zbog World of warcrafta, jer je upoznao preko interneta curu koja živi u Rumunjskoj. Ako sam dobro shvatio priču jer sam bio malo nepažljiv. :) Na tu temu smo došli sasvim slučajno pričajući o tome kako moj cimer cijelo vrijeme igra tu igru i kako se praktički pretvorio u biljku. Nije da mi smeta što se tako igra, ali me nervira što jedva da progovorimo koju riječ kada sam ja u sobi. Nastavi čitati…
Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…
Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.
Što vi mislite o tome?
U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..
Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..
Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..
I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..
I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..
Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..
I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?
Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..
Pusa pupi.. tnx.. :)
Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:
Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.
Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.
Ponekad žaljenje za zaboravljenim subotama, zbog prekomjernog uživanja u alkoholu, požalimo što ih se sjećamo. Ja osobno subote ne zaboravljam, najčešće se dogodi da se sjećam i više toga nego se doista dogodilo. No nažalost, jučerašnje večeri sjećam se dobro i doista se sve dogodilo.
Dakle, nedavno sam izašao sa likom, u šetnju. Prva u životu, a osobno mi je koncept besciljnog šetkaranja glup. Pričali smo, zezali se, on ispričao kako je maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, ja slušao kako je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom, no ja nisam ništa pokušao, jer… Je on maloprije prekinuo dugotrajnu vezu s dečkom. No ipak je sve lakše reći mobitelom u mobitel, pa smo otišavši svaki u svoj topli dom tijekom dopisivanja shvatili kako se obojica lupamo po glavama što nije bilo… Nečega.
Dogovor je pao. Subota. Javit ćemo se jedan drugom. Priznajem, bio sam nestrpljiv, ipak apstinencija čini gluposti. A i korizma. Više prikladno odabrana nego zbog vjerskih razloga koji su mi ravni temperaturama u Sibiru. Uglavnom, on bi mijenjao plan, da se možda nađemo. Možda. E pa Johnny je dao do znanja da ne prihvaća ne kao odgovor. Našli smo se. Zabavili. On je potom otišao svom društvu, ja svom. Svi sretni, svi zadovoljni, zar ne?
Ne baš, ajmo malo rewindati cijelu situaciju. Otišao je društvu koje je homofobno. I koje zna za mene, kao i većina ljudi koje znam. To sam naravno saznao između izmjenjivanja nježnosti (čitaj: pružanja zabave). Dobio je što je htio (ne baš, nisam taaako lagan), ohladio se i cijelu večer raspravljao o malom pederu što on naravno nije. Ni drugo, a nažalost ni prvo. Baš.
Ovo nije nikakav edukativan post, samo nešto da razbije monotoniju i ustajalost.
Pozdrav
S obzirom da sam primjetio da su još neki ljudi koje pak dosta drugih ljudi opisuje svim riječima iz gornjeg naslova počeli čitati ovaj blog, a kako sam i u vječitoj nedoumici što li sam sâm od gornjega (ako uopće išta), imam potrebe, nakon određene stanke, za još malo introspektive i filozofskog promišljanja.
No polako. Krenimo od konkretnog. Slikovito objašnjeno, nakon ”blow, blow, overblow - burst” sukoba s predsjednikom drage nam Udruge - koji inače prema ocjenama mnogih odbija svojim autoritetom potiho suradnike od sebe - ja sam se usudio napraviti skandal u obliku objavljivanja neopozive ostavke s vodećih pozicija svekolikom članstvu, te ih time, navodno, mnogo uznemirio - kao rješenje svojedobno mi je skoro pa naređeno povlačenje ostavke i isprika članstvu. Zadnjih se dana ipak, čini mi se, ploča ponešto mijenja. Više me se ne optužuje, barem ne izrijekom, za zakulisne igre i orkestriranu destabilizaciju Udruge, jer se, vidi čuda - mojim uzastopnim, katkad doduše i ostrašćenim argumentiranjem i dokazivanjem - ukazalo i najnevjerljivijim tomama da tome i nije baš tako kako su si oni iskonstruirali u svojim vizionarskim glavama.
Gledao sam Čehoka na YouTube-u maloprije (Nedjeljom u 2) kako konstruktivno i kohezivno nastoji djelovati iako ga mnogi blate i vrijeđaju. Čovjek trpi. Pa vragu, mogu i ja malo onda valjda. Voli Varaždin i on mu je na prvom mjestu, iako ne zanemaruje ni Hrvatsku, odnosno društvo u cjelini. Misli da je u datim okolnostima vrednije biti gradonačelnik nego ministar. Neki kažu sebično, izgubio bi bazu kad bi otišao iz Grada. Želi biti, u neku ruku, moralna vertikala, pa si na neki način uzima za pravo da bi se trebao svidjeti svima.
Ali, sto ljudi, sto ćudi. I ja sam znam nekad dati cijelog sebe za nešto. Pomaknem brda i doline i iznenadim sve oko sebe rezultatima, jer ja sam inače ovako jedna, moglo bi se reći pomalo specifična - čudna i komotna biljka.
I onda, kada se već toliko trudim, trošim goleme količine energije - što na konkretan rad, što na obuzdavanje vlastite ćudljivosti - beskrajno me uzrujava da se nekome nešto od toga nije svidjelo.
Pa kakav si to dosadan film izabrao/dao drugima da biraju? Objašnjavam ti ponovno da trebaš to ovako, ovako i ovako a ne onako... (kako sam to zabunom/u brzini napravio) Opet nismo ništa zaradili od pića...
Da li nafrljiti nos i pobjeći ili ostati se truditi ako generalno gledano smatraš da makar mrvicu doprinosiš nekim, generalno gledano, pozitivnim promjenama a ujedno i druga strana napokon shvati da je malo i zloupotrebljavala, odnosno uzimala zdravo za gotovo, maksimalno odgovorno obavljanje prihvaćenih obveza s moje strane, te veliku dozu, pokazuje se čak i kontraproduktivne, lojalnosti koju sam iskazivao prema istoj?
Tumači li se sebičnim zbog diplome - djelomično opravdano, ali djelomično i pod krinkom iste - bježanje iz neraščišćene situacije nakon koje se svi osjećamo loše? Zato jer postoje periodi kada naprosto ne možemo otrpiti neke stvari i osjećaje te preći preko drugih.
Je li sebično vezivati svoj angažman u nekoj organizaciji uz nagoviješteno možebitno priključivanje ljudi iz tvoga “grada snova” istoj?
Dragi moji, teško mi je. Pomozite donijeti mi ispravne odluke. Iako, postoji li uopće nešto što se može nazvati ultimativno ispravnim. Ili je to određeno, na primjer, kontekstom. Tko onda pak određuje koji je kontekst pravovaljan?
No dobro. Cut. Sapienti sat.
Kako god mu presudili, :)
puno vas voli vaš,
agramer
In 2005, psychologists Belinda Board and Katarina Fritzon at the University of Surrey, UK, interviewed and gave personality tests to high-level British executives and compared their profiles with those of criminal psychiatric patients at Broadmoor Hospital in the UK. They found that three out of eleven personality disorders were actually more common in managers than in the disturbed criminals:
- histrionic personality disorder: including superficial charm, insincerity, egocentricity and manipulation
- narcissistic personality disorder: including grandiosity, self-focused lack of empathy for others, exploitativeness and independence.
They described the business people as successful psychopaths and the criminals as unsuccessful psychopaths.(4)
Cmoljak ;)
I ove su nam godine došli blagdani, bilo je puno zanimljivoga kroz cijelu 2007. Neke stvari su nas rastužile, a neke razveselile. No, mi uvijek pokušavamo biti sretni i nasmiješeni (a.k.a. gay)
jedna od definitivno najviše bedirajućih stvari za mene je bila smrt našeg dragog Tošea. Nikad nisam previše slušao njegovu glazbu (al opet, rijetko i slušam glazbu iz naših krajeva), ali nisam ga ignorirao kad se pojavio na TV-u ili u novinama. Činio mi se uvijek kao nice guy koji ima puno za ponuditi društvu, posebno djeci za koju se toliko zalagao.
Stvar koju još ne mogu definirati jel dobra ili loša (iako sam čuo obje mogućnosti) je pojava, svima već poznatog, Hrvoja u BB-u. Hrvoje je iznenadio ljude time što je rekao da je peder. Za učiniti takvo što u Hrvatskoj treba imati muda. No, nekako imam osjećaj da Hrvoje nije baš previše toga izvagao kad je otvoreno rekao da je peder. Prvo je problem bio među pederima. Mnogi pederi ne vole da ih se gura u stereotipe ženskastih muškaraca, a Hrvoje je to definitivno radio. Kao posljedica toga mnogima se digla kosa na glavi od same pomisli da ih netko tko spada pod stereotip prezentira cijeloj javnosti Hrvatske, a i šire. Budimo iskreni, Hrvoje je dobio vjerojatno više negativnog publiciteta nego pozitivnog. Čuo sam i da se u finalu BB-a pojavio sa puno previše šminke kojom je samo mogao potvrditi razmišljanje većine Hrvata - pederi žele biti ženskasti. Još jedna mrlja u njegovom Coming out dosjeu. :/
Pozitivna stvar koju bih ja ove godine izbacio kao jednu od važnijih, po meni, je buđenje svijesti o globalnom zatopljenju. To je problem u čijem bismo se rješavanju svi trebali ujediniti, bez obzira bili mi pederi, crnci, bogati ili siromašni itd. Jer globalno zatopljenje nije fenomen koji će selektirati ljude po nekoj osnovi i ubijati ostale, ubit će nas ili sve ili veliku većinu bez obzira tko mi bili.
Gay plus: U još nekoliko zemalja su legalizirane istospolne zajednice. Yay!
Želim Vam sretne i ugodne blagdane.
P.S. Od sada se može bilo tko registrirati na blogu i tko izrazi želju za pisanjem mogu mu dati status autora. Pa ako ima netko zanteresiran neka se javi. Kisi Kisi
U zadnje vrijeme sve mi ide na živce. Predizborno ludilo sa svim svojim općenitim i već viđenim frazama, bespredmetnim prepucavanjima i (p)raznim obećanjima… Ide mi na živce zvonjava telefona, ide mi na živce fakultet, ide mi na živce inQueerzicija i kad ljudi ne cijene kad se netko za njih trudi. Ide mi na živce moja obitelj koja uvijek ima neku “pametnu opasku”. Ne veseli me ići u kino, naći se s prijateljima na kavi, pa čak ni otići nekamo na izlet. A sve su to stvari u kojima sam uživao. Pogađaju me sitnice i dobronamjerne kritike. Fokusiran sam na negativni aspekt svega.
Depresija? Nema sumnje. Kako se boriti protiv nje? Lijekovima? Psihoterapijom? Snagom volje? Preispitivanjem dosadašnjeg načina života i unošenjem pozitivnih promjena? Pa svačim pomalo, rekao bih.
No nisam htio ovaj članak posvetiti svojim osobnim problemima. Želio sam ga posvetiti snazi ljudskog karaktera, znate onog karaktera koji nije podložan promjenama raspoloženja, prolaznim teškoćama, pomodnim trendova, kritikama zlobnih jezika. Snazi onog karaktera koji vjeruje u sebe, no pritom nije bahat i arogantan jer poštuje sve ljude. Štoviše, spreman je na otvoreno polemiziranje s njima, strpljivo iznošenje i objašnjavanje svojih pogleda i argumenata, edukaciju i prosvijetljenje onih koji su na to spremni. Jer ta osoba vjeruje da su njezini argumenti ispravni.
E sad mene zanima, poznajete li koga takvog? Postoji li itko istinski takav? Ili su to samo puke slike koje ljudi odašilju prema van, dok u njihovoj nutrini često vlada konfuzija i nemir?
Je li moguć sretan i harmoničan (su)život bez spletki, zavisti i prljavih igara. Možemo li živjeti iskreno i otvoreno, šireći dobrotu? Sretni s lakoćom obavljati zadatke koji su pred nama? Ili je takav način razmišljanja utopistički?
Možda zaista bez zla ne možemo spoznati dobro, bez muke olakšanje, pa tako često naprosto moramo otrpiti teške situacije kako bismo bez grižnje savjesti uživali u blagodatima svih onih lijepih trenutaka koji proizlaze kao rezultat uloženih nam napora. Moje osobno mišljenje je da je tako nešto neminovno. Koje je vaše?
I za kraj, u ovo predizborno vrijeme, ne mogu ne pitati se imaju li gornje životne filozofije i svaka svoj politički predznak?
Vaš agramer :)
Kad te ljudi zamijete kao pedera to može biti loše, puno lošije nego kad te zamijete ko narkomana, ubojicu (…) iako bi bilo ljepše da je obratno, ali kad si peder onda si peder i točka.
O čemu se radi? Bijah s prijateljom Franjom na kavi (stvarno prijateljom) i sjeli smo na kauč i okrenuli se jedan prema drugome. Skoro legnuli na kauče jedan prema drugome i zapričali se. Pričali i pričali, bilo lijepo uglavnom jer s njim je baš ok pričati. Usput je Franjo pazio na puža balavca da mu ne pobjegne više nego na kućnog ljubimca (ekšeli ga se plašio).
Kad smo odlazili neki likovi dva tri stola od nas počeli su me ispitivati otkud sam i tako nešto dobacivati. Ništa ne zvuči na prvi pogled zlonamjerno, ali smo poslije shvatili da je išlo na provokaciju. Jer, mislim koji bi kreten pitao jel mi frend bratić? Istina, sjedili smo malo u položaju nekarakterističnom za prijatelje i samo prijatelje. Ali to je nebitno.
Ovo mi je bila jedna od rijetkih provokacija u životu u koju sam upao slučajno. Ali je završila dobro. U jednoj sam se skoro se potukao s likom koji je stalno navaljivao, ali na kraju nije ništa bilo. Pustio sam ga neka misli da je cijeli disko njegov jer ionako ne izlazim tamo pošto sam shvatio da nije pametno uništiti si večer radi seljaka. No, kako bilo. Provokacije su nešto na što se može naići u izlascima, posebno ako nekome zapneš za oko. Do sada nisam s nikime doživio obračun zbog svoje građe, naime, visok sam i izgledam jače, ali vjerujem da bi me netko napao ako bi mu dopustio da me isprovocira. U takvim situacijama treba ostati miran i možda i malo zbunjen. I tu i tamo lagati i davati diplomatske odgovore.
Ekšeli neznam. Ono što želim reći da su provokacije nešto na što će nažalost svi pederi, zbog toga što su pederi, naići kad tad u životu i morat će se nositi s njima. Ljudi to mogu promijeniti, ali mnogi i ne žele jer misle da je u redu i da tako treba. Nažalost radi se o ljudima koji misle da su batine pravi ispušni ventil za njihove probleme. No, mene to neće spriječiti da se i dalje družim s prijateljima kako ja želim, samo ću ih ostaviti neka uživaju u svom kafiću, tako i tako ga smatram lošim i ovo mi je bilo prvi put da sam tam sjeo, očito i zadnji. Neka si nitko ne dopusti da ga jedna budala uplaši jer upravo tu leži moć zlih ljudi, u zastrašivanju.
2bgay