2bgay blog

Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige: Nastavi čitati…

Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.

Što vi mislite o tome?

U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..

Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..

Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..

I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..

I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..

Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..

I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?

Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..

Pusa pupi.. tnx.. :)

Draga mi Remi ponavlja u zvučnicima:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad ne znaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi. Prva, druga, treća, sedma. Srce mi svaki put brže zakuca, priznajem. Tijelo ga osjeća, jel.
Uvod? Trojici sam se danas outao. Jedan je rekao da je znao, a osobu od koje je navodno saznao ganjao sam s cigaretom preko nogometnog igrališta. Drugi? Pa, jedna od lošijih reakcija, no ništa negativno. Treći? U tom grmu leži zec. Bacio sam davno na njega oko. «A jel on gej? Ma nije. Je. A šta ak’ nije? A šta ak’ je?» A znate taj tip osobe, zbog njega se miču guzice, pale se curice, no i dečki. Ima izgled, ponašanje, s pameću može daleko. I tako se ja njemu outam, kasnije saznam da je bi. Imam neku politiku – dalje od bipsića (možda jer sam puno strejtera u bipsić-područje odvukao…), ali sada ću napraviti iznimku. Dogovorimo spoj, i to baš u vrijeme kad mi bivši suptilno dečkića svog spominje. Znam ga, kužim mu shemu.
A ja? Ja samo čekam da mi se zatrese monitor i mobitel nakon toga pokaže novu poruku. Pa tako dolazi, sada već četrnaesta. O jebo te.

Zaključak: ovaj peder voli spojeve, kad u njima ima budućnosti.

I ove su nam godine došli blagdani, bilo je puno zanimljivoga kroz cijelu 2007. Neke stvari su nas rastužile, a neke razveselile. No, mi uvijek pokušavamo biti sretni i nasmiješeni (a.k.a. gay)

jedna od definitivno najviše bedirajućih stvari za mene je bila smrt našeg dragog Tošea. Nikad nisam previše slušao njegovu glazbu (al opet, rijetko i slušam glazbu iz naših krajeva), ali nisam ga ignorirao kad se pojavio na TV-u ili u novinama. Činio mi se uvijek kao nice guy koji ima puno za ponuditi društvu, posebno djeci za koju se toliko zalagao.
Stvar koju još ne mogu definirati jel dobra ili loša (iako sam čuo obje mogućnosti) je pojava, svima već poznatog, Hrvoja u BB-u. Hrvoje je iznenadio ljude time što je rekao da je peder. Za učiniti takvo što u Hrvatskoj treba imati muda. No, nekako imam osjećaj da Hrvoje nije baš previše toga izvagao kad je otvoreno rekao da je peder. Prvo je problem bio među pederima. Mnogi pederi ne vole da ih se gura u stereotipe ženskastih muškaraca, a Hrvoje je to definitivno radio. Kao posljedica toga mnogima se digla kosa na glavi od same pomisli da ih netko tko spada pod stereotip prezentira cijeloj javnosti Hrvatske, a i šire. Budimo iskreni, Hrvoje je dobio vjerojatno više negativnog publiciteta nego pozitivnog. Čuo sam i da se u finalu BB-a pojavio sa puno previše šminke kojom je samo mogao potvrditi razmišljanje većine Hrvata - pederi žele biti ženskasti. Još jedna mrlja u njegovom Coming out dosjeu. :/

Pozitivna stvar koju bih ja ove godine izbacio kao jednu od važnijih, po meni, je buđenje svijesti o globalnom zatopljenju. To je problem u čijem bismo se rješavanju svi trebali ujediniti, bez obzira bili mi pederi, crnci, bogati ili siromašni itd. Jer globalno zatopljenje nije fenomen koji će selektirati ljude po nekoj osnovi i ubijati ostale, ubit će nas ili sve ili veliku većinu bez obzira tko mi bili.

Gay plus: U još nekoliko zemalja su legalizirane istospolne zajednice. Yay!

Želim Vam sretne i ugodne blagdane.

P.S. Od sada se može bilo tko registrirati na blogu i tko izrazi želju za pisanjem mogu mu dati status autora. Pa ako ima netko zanteresiran neka se javi. Kisi Kisi

Iako danas veliki broj ljudi tolerira pedere u svome društvu i smatra ih nečim normalnim, još uvijek postoji veliki broj pedera koji ne vole govoriti kako su pederi. Osobno kao outana osoba s objektivnog stajališta mislim da još nisam imao problema zbog toga što sam outan. Naravno, uvijek je bilo i uvijek će biti zlobnih komentara i podsmjeha, ali oni se ne računaju pod loše posljedice outanja, nego pod neznanje osoba koje se rugaju.

No, unatoč tome što u današnje vrijeme mnogi ljudi prihvaćaju homoseksualnost kao normalnu pojavu još uvijek je u pitanju veliki broj pedera koji su pederi samo u diskreciji. Zašto je to tako? Neki tvrde da je to zato jer se boje da će izgubiti posao, drugi se boje gubitka ugleda. No, sve se svodi na jedno - status u društvu. Boje se kako će izgubiti status u društvu pa će radije biti pederi u svoja četiri zida i strejteri u javnosti. Čime nažalost idu na ruku onima koji žele da tako svijet izgleda jer ih i dalje ohrabruju na potiskivanje ljudi drukčije seksualne orijentacije. Ne bi me smetalo da to nema veze sa mnom, ili nekim drugim outanim pederom. Ali na žalost ima. S moje perspektive kao outanog pedera smeta mi što se ohrabruju na taj način upravo oni koji stvaraju probleme pederima. Zamislite svijet gdje bi svakog napadnutog pedera branio drugi peder, bez obzira gdje se to dogodilo (jer pedera ima svugdje kao i drugih ljudi). U Hrvatskoj se to još dugo neće dogoditi. No, prijatelj mi je pričao kako su ga u Londonu htjeli napasti neki huligani upravo zbog činjenice što je peder i ono što ga je jako iznenadilo je to što su na njegovu stranu stali svi pederi koji su se našli u blizini. Bez ikakvog beda. Ja sam do sada rijetko naišao na koji slučaj da je neki peder stao uz mene. Zapravo, samo se jednom dogodilo sa smo bili stick together. :)

Sljedeća stvar. Uvijek me je smetalo što ljudi izvrću svoj kaput kako bi se prilagodili drugima i uspjeli. Takve ljude ja nazivam pokazivateljima smjera puhanja vjetra (ilitiga vjetrokazima) jer se uvijek okrenu tamo kamo puše vjetar. Opisat ću Vam par primjera “diskretnog pedera”. Ja imam nekoliko osobnih iskustava, ali i nekoliko od drugih ljudi. Neću počinjati sa sobom da ne bih otkrio svoju egocentričnost odmah. ;) Dečko je našao diskretnog pedera i bili su u vezi. Naravno kad si u vezi sa diskretnom osobom onda se nikome ništa ne priča o tome da se, nedaj Bože, ne bi doznalo nešto što  se radi bez obzira na činjenicu jel se zna ili nezna o tome. Zanima vas šta je ispalo nakon nekog vremena? Diskretni dečko je imao još jednog dečka i još jednu curu. Eto ti diskrecije i njene svrhe. Ne slažem se s takvim postupanjem. Neznam za Vas. Druga situacija koju znam proživjeti je da ti dođe poruka kako te netko stalno viđa u gradu i kako zna što radiš, s kim se družiš, ali ti nikako ne želi reći tko je, špijuniranje?, voajerizam?. No, to nije ono najgore što može netko diskretan napraviti. Najgore je što se najčešće nađe u društvu koje mrzi pedere i onda se i on utopi u masi čime sam sebi stvara problem, ali i drugima jer im otežava “slobodan” život.

Iako postoji još mnogo argumenata za i protiv ja vjerujem u otvorenost pošto smatram da se na taj način mnogima olakšava život. Dapače, kad bi ljudi bili otvoreni i na strani svojih tada bi bili mi pederi daleko moćniji i mogli bismo obraniti svoja prava, a ne da nas netko ponižava stalno. Al, sve dok će biti diskretnih pedera bit će i problema s poimanjem pedera u društvu jer će outani ostati marginalizirana skupina.

Treba li se za njih žrtvovati i do koje mjere?

Svi smo se mi više puta u životu našli u situacijama u kojima smo osjetili neku nepravdu. Problemi su mnogi: od nas samih, preko okoline, pa sve do društva i društvenog uređenja u kojem živimo.

Sebe, ako smo uistinu motivirani i ustrajni, možemo mijenjati, okolinu u kojoj se krećemo isto u nekoj mjeri birati, no što je s ovim višim instancama?

Uzmimo jedan konkretan primjer iz aktivizma:

LORI su u sklopu svoje kampanje za smanjenje diskriminacije i prihvaćanje pripadnika/ca seksualnih i rodnih manjina u obitelji prikupljale priče o coming outu u obitelji i ustanovilo se da je puno mladih ljudi imalo vrlo neugodna iskustva s roditeljima - od vrijeđanja, pa sve do premlaćivanja i izbacivanja iz kuće. Nakon izlaska u javnost s pismima koja su skupili u LORI, a koja su djeca pisala roditeljima, novinari su se jako zainteresirali za tematiku zlostavljanih i iz kuće izbačenih gejeva i lezbijki. Budući je 11. listopada Coming Out Day kada i druge LGBT udruge pripremaju neke aktivnosti, ova tematika je dodatno zainteresirala novinare.

S jedne strane je jako dobro da javnost dozna za to, pogotovo od nekog tko je to doživio, jer možda netko od roditelja shvati da griješi i prihvati svoje dijete, ali opet s druge strane može biti malo problematično “maltretirati” nekoga tko je prošao sve te probleme da kroz to prolazi još jednom javno u medijima.

RTL je napravio prilog o izbačenim gejevima i nađen je jedan dečko iz Rijeke čije pismo je bilo objavljeno u novinama i koji je pristao ispričati svoju priču s ciljem da drugi roditelji vide kako je to strašno što rade svojoj djeci. U prilogu je bila zamućena slika i promijenjen glas. Prilog nije prikazan iako je trebao biti prikazan u utorak jer je taj dečko nazvao mamu i rekao da će biti prilog na TV-u o tome što mu je napravila. Nakon toga je ona prijetila da će se ubiti ako se taj prilog prikaže te je ultimativno RTL povukao prilog.

E, sad sam ja u prilici da “nagovaram” jednog dečka sa sličnim iskustvima na sudjelovanje u emisiji o coming outu na Radiju 101. Objektivno, vjerujem da bi njegovo sudjelovanje moglo donijeti samo koristi. Ovdje u Zagrebu gdje je ove godine upisao studij praktički svi znaju za njega (na što je čak i njegov dečko pomalo ljubomoran napisavši kako mu je dečko sad out pa misli da je faca), a majka i ostala homofobna rodbina su negdje dalje, do kamo ne dopiru valovi dotične radio postaje. No tu je sad ona emocionalna komponenta. Do koje mjere je moralno da ja njemu objašnjavam situaciju i uvjeravam ga da sudjeluje u toj emisiji? Jer to je nedvojbeno nešto što privremeno sa sobom nosi neke neugodne osjećaje, ali dugoročno praktički, korak po korak, u biti mijenja društvo u kojem ćemo provesti ostatak života…

Svi mi imamo i naše male osobne više ciljeve. Završiti fakultet, osnovati obitelj, izgraditi karijeru i sl. Oni nas usmjeravaju i vode. Često međutim učinimo i nešto sasvim suprotno (zapartijamo ili na neki sasvim deseti način potrošimo noć prije ispita jer ne možemo podnijeti psihički pritisak). I to je ljudski.

Pitanje ostaje. Koja je prava mjera između pokoravanja višim ciljevima i bezbrižne slobode prepuštanja, često trenutnim i prolaznim, užicima?