2bgay blog

Premda, u posljednje vrijeme, nije rijetko da se gay likovi pojavljuju u filmovima velikih producentskih kuća, čak i u glavnim ulogama, ta tematika je još uvijek rijetka ili prikazana na patetičan način. Svi se sjećamo Aleksandra Velikog i koliko je taj film podigao prašine. Grci su prijetili tužbom zbog povrede njihove kulture, u nekoliko zemalja (većinom islamskih) taj film je zabranjen i tako dalje. Sjećamo se i filma koji se je direkt bavio tom tematikom, tematikom pedera među kaubojima. Isto tako, film je podigao veliku prašinu i zanimanje javnosti.

Je li je to zanimanje bilo slučajno toliko veliko ili je to namjerno uzrokovano kako bi se što više zaradilo na odazivu gledateljstva u kina ili je to zbog imena glavnih glumaca, nećemo lako saznati. No, to nije ni toliko važno. Aleksandar je bio peder vojskovođa koji je par puta poljubio dečka tokom 3 sata filma i ležao nekih 5 minuta u krevetu s još jednim. Kako je to gay! :P prava gay tematika. Brokeback mountain je bio film koji je trebao biti čisto gay tematike. Dva pedera u planinama se j*** i onda siđu s planine i neznaju kako dalje. Taj film je bio medijski prenapuhan
i donesao veliku zaradu. Gay tematiku je loše obradio i gluma jednog od dva glavna glumca je bila katastrofalna. U konačnici oba lika su bila hetero samo što su povremeno spavali s dečkima.

Nadalje ću spomenuti 3 gay filma (ne pornića) koja sam pogledao u zadnje vrijeme te ih preporučujem…

LUSTER

Film o gay punkeru koji se, njegovim riječima, ”zaljubljuje 20 puta dnevno” i traži ljubav, ali ju ne nalazi. Svijet droge, seksa i alkohola te potrage za ljubavi. Vrijedi pogledati ovaj film zbog pitanja ljubavi koje muči glavnog lika (mladog sexy punkera). Film se ne bavi problemom pedera u svijetu hetrića te je to jedan od predaha od klasične tematike.

LATTER DAYS

Ovaj film govori o sukobu dva svijeta, jednog otvorenog prema pederima i jednog prepunog odbojnosti prema istima. Otvoreno gay lik prolazi kroz život i uživa u svojoj mladosti, dok mormon (koji skriva svoju seksualnost) čini ono što se od njega očekuje. Njih dvoje su susretište ta dva svijeta te nastoje naći rješenje za problem odbijanja homoseksualaca u svijetu religioznih fanatika. Film je veoma romantičan, premda je prva scena u film sex :) , te ima jednu veoma erotičnu scenu iz hotela na aerodromu.

OPEN CAM

Open cam je kriminalistički film koji, osim ubojstva, govori i o opasnostima nalaženja za ševu na jednu noć preko Interneta. Svi glumci su sexy komadi koji većinom žele samo jednu stvar –> sex. Nakon nekoliko ubojstava dolazi policijski instražitelj koji se zaljubi u glavnog glumca te tako podradnja filma započinje.

Sva tri filma su veoma lagana za gledanje i prožeta su erotikom koja se pojavljuje u pojedinim scenama. Erotika nije seks, a svaki put dovodi se u pitanje povezanost ljubavi i jednonoćnih provoda. Uživajte u gledanju! :)

Ono što su masama športske kladionice, to su pametnima burza i investicijski fondovi

Dakle, idemo ovako: Koliko puta ste novac uložili u neku okladu, adrenalinski iščekujući ishod? Koliko su povoljni bili ti ishodi? Koliko puta ste uzeli instant lutriju, uplatilo loto? Ili pak igrali neku nagradnu igru na televiziji/radiju, obično ne dobivši ništa doli poveći telefonski račun?

E pa da ste sve te novce uložili u neki od investicijskih fondova, danas bi vjerojatno nešto imali. Možda čak i postali ovisni o tome - prateći kretanja - skokove, rastove i padove svaki radni dan. Ako ste poput mene na tu stranu navudreni, promišljati biste što je uzrok pojedinim kretanjima i trendovima, možda na koncu i zaključili da  sve i nije tako komplicirano kako se na prvi pogled čini.

Pritom treba naglasiti da se ne radi o nekakvim vrtoglavim iznosima, u neke fondove moguće je uložiti već i 400 kn, u neke čak i manje.

E, nakon što steknete tu neku razinu osnovne ekonomske pismenosti i pohvatate žargon financijaša, budete izbombardirani TV reklamama o dionicama i burzi, a pritom još načujete kako su dobro zaradili oni koji su kupovali dionice Ine i Magme namijenjene građanstvu u inicijalnoj ponudi, poželite napraviti idući korak. Poželite i vi sudjelovati u tome svemu.

E pa dragi moji, ako vas peru takve želje i ako imate štogod ušteđenog novca, ova zadnja inicijalna javna ponuda prije izbora - radi se o dionicama T-HTa - prava je prilika da se okušate u tako nečem. Prema svim analizama naime, trenutno vladajući HDZ dodvorava se građanstvu preko inicijalnih javnih ponuda gdje se građanstvu nudi stjecanje suvlasništva u pojedinoj tvrtki po povoljnim uvjetima. Zapravo, uvjeti ne moraju a priori biti povoljni, često se radi i o bjanko ponudama u kojima ni ne znate po kojoj cijeni dobivate dionice. I zašto je baš sada onda idealna prilika?

Možda ste čuli prepucavanja o oporezivanju kapitalne dobiti. To predlaže Jurčić i SDP. Jer realno gledano, ljudi (s mnogo novca) ostvaruju ogromne zarade u kratkom vremenu trgujući na burzi raznim vrijednosnim papirima. Pritom nije za odbaciti i sumnja da neki raspolažu i povlaštenim informacijama o raznim tvrtkama pomoću kojih mogu dosta precizno prognozirati trendove kretanja pojedinih dionica te na taj način u kratkom vremenu multiplicirati svoj kapital.

No svaka medalja ima dvije strane, i bez da ulazim u podrobne gospodarsko-političke analize reći ću vam službeni stav Sanaderovog HDZ-a po tom pitanju. Oni su oštro protiv poreza na kapitalnu dobit jer bi, citiram, to u biti bio udar (među ostalim) na najšire slojeve građanstva.

OK, svakom pametnijem je jasno da HDZ prodaje maglu tom pričom, jer gdje je glavnina burzovnog kapitala koncentrirana? Sigurno ne kod najšireg građanstva. U pitanju su veliki igrači koji su stvorili moćan lobi kojem ne odgovara oporezivanje velikih svota novaca kojima trguju na burzi, pa kako bi imali kakav-takav alibi, vlada se odlučuje doslovce udijeliti nešto dionica i “običnom čovjeku” kako bi mu zamazala oči.

E pa sad, kad smo ustanovili situaciju, možemo zdvajati nad njom ili profitirati od iste. No da se ne izgubimo u mnoštvu informacija, rezimirajmo ukratko:

1. Na vlasti je još uvijek HDZ kojem je u cilju neoporezivanje kapitalne dobiti
2. Kako bi opravdali takvu strategiju žele da što širi slojevi građanstva budu u posjedu makar minorne količine dionica
3. Ovog mjeseca u tijeku je inicijalna javna ponuda dionica T-HTa u kojoj građani u odnosu na cijenu iz te ponude mogu profitirati kad dionice koji tjedan kasnije izađu na burzu (te se time definira njihova stvarna tržišna cijena), ili izgubiti
4. Mislite li zaista da će država pod vodstvom HDZ-a složiti takvu ponudu koji mjesec prije izbora u kojoj će građani izgubiti?

Da ne duljim više. Uzmimo zadnji primjer: Magma. Cijena dionice iz inicijalne javne ponude: 238kn. Cijena svega koji tjedan kasnije po izlasku na burzu: 300kn. Cijena nakon par sati trgovanja u trenutku kad je potražnja bila najveća u odnosu na ponudu (nakon što su institucionalni ulagači krenuli masovno kupovati dionice Magme, a prije nego li ih je građanstvo počelo masovno prodavati): oko 370kn. Sada je oko 310kn.

Pa sad vi računajte: da ste uložili nekih 6000kn (koliko je otprilike cijena jedne školarine koju možete platiti sada, ali isto tako najvjerojatnije i za mjesec dana), mogli ste dobiti nekih 25,21 dionicu. 25,21*300 = 7563; 25,21*330 = 8319 kn. Vjerojatno biste prodajom dobili nešto između te dvije brojke, s time da ste  posredniku trebali ostaviti nekih 60-ak kn.

Ako vas je ova priča zaintrigirala, predlažem da posjetite neke od poslovnih portala za daljnje informacije i samu tehničku stranu realizacije upisa dionica iz javne ponude te prodaju istih na burzi:

http://hrportfolio.com

http://poslovni.hr

Budite mi dobri, zdravi, veseli i… bogati! :)

Vaš agramer 

Skoro svi to čine, nisam u životu upoznao osobu koja je apsolutno svu glazbu koju posjeduje nabavila legalno, bar ne na našim prostorima gdje je piratizacija toliko rasprotranjena da nam se čini kao nešto potpuno normalno i prihvatljivo. Što, navodno prema izdavačima glazbe, nije. Ali, je li zbilja tako?

Glazba je oduvijek bila element ljudske kulture i ona čovjeka prati od početka postojanja. Pojavljuje se u raznim drevnim obredima kao popratni element, a uvjeren sam i u drugim sferama ljudske povijesti. I tako je bilo kroz cijelu povijest. A tada je došao kapitalizam. Nešto što u sebi možda i nije loše, ako se u takvoj okolini znate kretati. Usput rečeno, kapitalizam je samo novi tip džungle u kojoj bolje uspijevaju snalažljivi, a malo manje oni manje snalažljivi. Samo su pravila drugačija.

Ono što je kapitalizam napravio od glazbe je zarada. Počela su se naplaćivati autorska prava, prava za izvođenje, prava na tekstove… Kad pogledamo malo bolje vjerojatno ne postoji stvar koja se danas u svijetu glazbe ne naplaćuje. Ali je li to nužan put kojim treba krenuti? Kako sam na početku spomenuo - glazba se pojavljuje u ljudskoj kulturi od samog početka. Dokazano je također da glazba ima posebno stimulativno djelovanje na ljudski um. A to i svi znamo koji smo čuli glazbu. Ako se glazba pojavila u samim počecima ljudske kulture to znači da je ona jedan sastavni element čovjekove osobnosti. Isto kao i boja kose, očiju, način razmišljanja…

Pošto ona ima takav utjecaj na osobe, zašto se baš GLAZBA mora naplaćivati? Neki tvrde da je to pravo koje zaslužuju kreativni umovi. Tko? Glazbenici? Svi smo svjesni da ne postoji baš puno glazbenika koji u potpunosti samostalno napišu i otpjevaju svoje pjesme. Radi više drugih ljudi nego sami glazbenici. Također postoji izreka da je ljepota u očima promatrača. Analogno tome za glazbu možemo reći da je ljepota u ušima slušatelja. Glazba nema apsolutno nikakvo značenje sve dok je netko ne sluša i ne veže razne osjećaje, značenja i sl. uz ono što čuje. Prema tome, imam osjećaj kao da slušatelji plaćaju da bi stvorili umjetnike od drugih. Hm… Ima li to smisla? Bar meni nema.

Također, glazba omogućuje ljudima da budu kreativniji, sretniji. Da se zabave. Uz glazbu je lakše se opustiti i stvoriti društveni kontakt. Za mnoge stvari u životima ljudi je odgovorna samo glazba. A prema današnjoj recepturi se naplaćuje sve to. Zapitam se, da li postoji mogućnost da se napravi neka nova receptura prema kojoj se to ne bi radilo? Nego bi glazba bila besplatna, ali izvođači bi i dalje mogli biti plaćeni i slobodni da stvaraju dalje. Iako je moja ideja idealistička, nekad se i demokracija činila utopijom, ali eto je, ne baš savršene no ipak ima ona svoju moć.

Kad bi glazba bila besplatna ljudi bi joj lakše dali priliku da je poslušaju, a kad bi bila dobra tada bi ljudi pomogli svojim omiljenim umjetnicima da i dalje stvaraju dobru glazbu. Kako? Na principu dobre volje. Čitao sam prije otprilike godinu dana kako je jedna grupa izdala svoj album online i dala ga na besplatan download, poslije su imali više prodanih albuma nego neke druge grupe u njihovom rangu. U čemu je bila tajna njihova uspjeha? U tome što su omogućili svima da slušaju njihovu glazbu bez nekih ograničenja. Na taj je način glazba doprla do svakog uha, a ne do ograničenog broja ljudi. Oni kojima se glazba svidjela kupili su albume koje su platili. Moja ideja ne uključuje prodavanje albuma, ali uključuje zaradu od onih kojima se glazba svidi. Ljudi kojima bi se glazba svidjela bi dobrovoljno dali novce izvođaču kao nagradu za kvalitetno stvaralaštvo, a svatko bi opet dao onoliko koliko je u mogućnosti, a ne da izdavač diktira količinu novca. Po tome receptu bi stvarno opstajali najbolji izvođači, a ne i neki kvazi izvođači poput primjerice velikog broja naših estradnjaka koji jedva da stvaraju, a zapravo “zarađuju” na praznim medijima koje kupuju drugi ljudi, velik broj njih da bi snimio djela izvođača koji nemaju veze s Hrvatskom.

Pomaci na ovome polju su vidljivi, ali će trebati proći možda još pokoje desetljeće da prijeđemo na sljedeći korak. Trenutno se glazba prodaje po pjesmi, tu revoluciju pokrenuo je iTunes, a slijedili su ga ostali. Sada više nije potrebno kupiti cijeli album da bi se čula jedna pjesma nego se slobodno kupuje samo ono što ljudi žele. No, ipak to nije besplatna glazba koju bi ljudi prvo slušali pa platili ako im se sviđa.

Ja sam za takav model, a vi?

2bgay

Svi su valjda čuli za T-mobileovu opciju Unlimited. Teško da nisu ljudi čuli pošto su je reklamirali dosta agresivno. I ako se pročitaju uvjeti (ona sitna slova) korištenja opcije shvati se da to zapravo i nije Unlimited nego limited ako želimo biti točniji. No, pa što je 25 sati besplatnih razgovora, za mnoge ljude je to ogromna brojka. No, što se događa kada iz imaginarne situacije uđete u realnu?

Događa se i to. Frend je spiskao cijelu Unlimited opciju u mjesecu. I sada još nije kraj mjeseca, a on je ograničen, odnosno limited. Šta sada? Sada mora s dečkom smišljat nove načine komunikacije kako bi bar uštedjeli do kraja mjeseca. :)

T-mobile laže s Unlimitedom, zapravo je to veliki limited.

2bgay!