Naši roditelji, prijatelji i okolina su nas naučili mnogo toga poput kako računati, kako pričati u različitim situacijama, kako raditi “stvari”. Ali okolina nas nije baš prečesto učila kako biti sretan. Da li je sreća nešto što treba tražiti?
Well, sreća je definitivno nešto što tražimo i što oduvijek želimo. Pa ljepše je biti sretan nego nesretan. Međutim, nitko nas nije učio kako biti sretan. Pa smo stvorili neku svoju viziju sreće. Nešto zbog čega se osjećamo dobro i sigurno. Nekim ljudima je to moć, nekima ljubav, nekima zdravlje, novac. itd. I dok se bez svega ovoga ne može živjeti to ne mora nužno predstavljati sastojke za sreću. Stoga neki ljudi odluče pretjerivati misleći da to ipak jesu pravi sastojci, pa žele više i više i više.
Dok je ljubav emocija s kojom smo rođeni i obasipani od prvih minuta našeg života pa je shvaćamo zdravo za gotovo. Novac, zdravlje i moć to nisu. Oni se moraju steći i održavati. A za to nam je potrebno znanje. Neki ljudi misle da ako gomilaju svoje bogatstvo da će biti sretni, drugi opet traže moć, a obično ovo dvoje ide pod ruku jedno s drugim. I tako dok prikupe “dovoljnu” količinu moći i novca, oni nisu zadovoljni i krenu po još i još i još… Ali gdje je granica? Da li postoji granica? Da, postoji, a zove se ekonomska kriza. I tada sve krene dolje, pa tako i sretni ljudi koji su to bili do tog trenutka.
Novac i moć možda pružaju zadovoljstvo u životu, ali oni nam uvijek mogu biti oduzeti. Bitno je shvatiti da stvari koje nisu vječne ne mogu biti element sreće, stvari koje se baziraju na materijalnom ne smiju biti zadužene za naš sretan život. One nam mogu pomoći u ispunjavanju naših potreba koje proizlaze iz sreće, ali nikako ne mogu biti sreća.
Sreća je po meni nešto što se mora naučiti, a ne tražiti ili očekivati da dobijemo na poklon. Nažalost sreću baš i ne možemo tako lako učiti u životu kao što je zbrajanje 2 i 2. Da bismo naučili kako biti sretan u životu treba nam puno iskustva proizašlog iz pokušaja i pogrešaka. Da bismo bili sretni trebamo znati što želimo raditi u životu, kakvu okolinu trebamo itd. Stoga je potrebno upoznati sebe i promisliti o tome što nas u životu ne opterećuje kad nam s tim neide i kad se unatoč tome s jakom željom trudimo da nam ipak krene. Trebamo shvatiti što je to trajna vrijednost koja vjerojatno nikad neće otići iz naših života. Za mene su to sva ugodna sjećanja. Svi sretni trenuci s obitelji, s prijateljima, ljubavnicima. Onaj osjećaj zadovoljstva kad uspijem nešto napraviti iako mi je trebalo dosta truda da uspijem. Sjećanje na to kako sam uspio preživjeti jedne od meni najtežih trenutaka u životu. I još dosta sličnog tome.
Nitko mi neće moći oduzeti moja sjećanja. A ako mi oduzmu sjećanja oduzet će mi i sreću, ali tada i život, pa mi sreća više ne bi bila potrebna jer sam živio sretno do tada. :)
Loading ...
Najnoviji komentari