Jučer sam izašao na kavicu s društvom i upoznao sam curu koju je dečko ostavio zbog World of warcrafta, jer je upoznao preko interneta curu koja živi u Rumunjskoj. Ako sam dobro shvatio priču jer sam bio malo nepažljiv. :) Na tu temu smo došli sasvim slučajno pričajući o tome kako moj cimer cijelo vrijeme igra tu igru i kako se praktički pretvorio u biljku. Nije da mi smeta što se tako igra, ali me nervira što jedva da progovorimo koju riječ kada sam ja u sobi.
Spomenute situacije me navode da razmišljam već neko vrijeme o tome da li ljudi stvarno mogu postati ovisnici o računalima i internetu? Ono što sam zaključio (a i već se godinama priča u raznim kuloarima) je da ovisnost o računalima zaista postoji. Mogu to vidjeti i na sebi kada sam stalno koristio fejs, gay.hr i ostale siteove koji su social networking siteovi raznih stupnjeva. Surfanje na takvim “mjestima” mi se praktički svodilo na besciljno klikanje po linkovima čime sam počeo osjećati da gubim dodir sa stvarnošću, ali sam to odlučio ignorirati - jer internet je super na kraju krajeva. Možda mi omogući da upoznam nekoga novog, možda steknem neka nova znanja. Tko bi znao. :) Ali s vremenom počinjem uviđati da besciljno klikanje ne rezultira nužno onim što želimo, jer je ipak to samo besciljno klikanje. Kada želimo nešto onda moramo to tražiti s ciljem da i nađemo, a ne da slučajno naiđemo. Zato sam odnedavno odlučio deaktivirati svoj fejs acc, smanjiti upotrebu gay.hr-a i sličnih servisa te umjerenije koristiti messengere poput MSN-a, Skype-a etc. Iako ih tu i tamo upalim da se čujem s ljudima, jedina prava komunikacija koju ću od sada imati se svodi na SMS-ove, mailove i pozive. Tu i tamo koji MMS jer T-mobile ima akcijsku ponudu za koju vjerujem da svi znaju.
Jedan čovjek je rekao “Računala su pojačala ljudskog mozga”. Slažem se s tim čovjekom, ali ako računala koristimo na praktičan način, a igranje raznih igrica ili besciljno surfanje internetom nisu te stvari. Sjećam se iste teorije i iz srednje gdje nam je jedan profesor pričao o tome kako se mnogi roditelji zgražaju kako njihova djeca ne mogu položiti informatičke predmete unatoč tome što ona cijeli dan sjede pred računalom. Mnogi ljudi, bar na našim prostorima, još misle da sjedenje pred računalom ujedno podrazumijeva i automatsko učenje informatike. Da, isto k’o i sjedenje pred televizorom socijalizaciju. :D