ISTINA MUŠKARCA
by Aleksandar Komentirajte
Malo ljudi se usudi pričati o svojim životima, a kamoli činiti promjene, upravo zbog bojazni od osuđivanja okoline u kojoj žive. LJudima nedostaje mašte, mudrosti prije svega, jer mudrost možemo steći samo živeći svakako, jer samo živeći možemo naučiti kako treba da živimo, ali kad to shvatite i dosegnete, umirete… onda svatko od nas u sebi nosi nešto neizliježeno, npr. jaje svog orla, pa bilo da je to porok ili vrlina, dužnost ili strast, što mi svojim životom hranimo. I čovjek nikad ne treba da voli sebe, nego ono kroz njeg što teži da se ispolji, da hrani svog orla da bi ovaj bio što ljepši. Zato se oslobodite svega što vas sputava, što vas naprosto sakati. Jer sve što je saobrazno našem biću i mojoj savjesti, to je dobro, ali sve ono što sputava moju duboku prirodu, to je dušo zlo, samo zlo. Ne znam kako da kažem to, samo sama ličnost pojedinca se u nekom trenutku opredjeljuje, znači sasvim nesvjesna posljedica, opredjeljuje se za svoju težnju, sklonost, mogućnost, koja joj postaje nepovratna sudbina, jer opredjeljujući se, ličnost se zatvara za druge mogućnosti, upada u tzv. ćorsokak. A to je ono što mene je nekad plašilo, ali sam već na nekoj drugoj razini. Rađajte se ljudi u stegi, živite od borbe da umrete od slobode, e to sam lijepo rekao hehehe. Jer sve je okay, da čovjek slijedi padinu svojih sklonosti, ali samo da to bude penjući se. Ja shvatam da mnogi čitajući moj blog malo su zatečeni, ali malo dublje kad uđete u srž i produbite se, shvatit ćete u biti sve, samu tematiku :) Budite iskreni, to je jako bitno, jer iskrenošću ne lažete sebe prije svega. Vjerujte onima koji traže istinu, sumnjajte u one koji je nalaze, jer su to obično kučke, sumnjajte u sve, ali duše moje nikad u sami sebe ne sumnjajte i tako neka bude. Npr. ja se brinem što ne znam ko ću biti, ne znam čak ni tko bi htio biti, ali znam dobro da treba izabrati. Znam da želim koračati sigurnim putevima, koji vode samo onamo kuda bih odlučio da idem. Jer osjećam u sebi tisuću mogućnosti, ali ne mogu da se pomirim s tim da budem samo jedno od toga. I predstravljen sam, svakog časa, pri svakoj riječi koju napišem, pri znači svakom gestu koji načinim, kad pomislim da se to utvrđuje još jedna, neizbrisiva crta mog lika. Neka ništa, bilo šta da je to, ne bude učinjeno radi nečega drugog. Svaki čin treba da nađe svoj razlog i svrhu u samom sebi i da ne bude koristoljubiv. Ne čini nikad dobro ili zlo radi nagrade, ne ljubav radi novca, ne borbu radi života. Znači svaku stvar činite radi nje same, to je jedini način da opravdamo njenu vrijednost. Nadam se da imalo djelujem u nekom pozitivnom pravcu na vase male glavice… BOK SEE YOU s drugom pričicom :D
