2bgay blog

Provodim već neznam koji put još jednu večer na iskonovom chatu. Ovamo dolazim samo kada mi je ubitačno dosadno, kada privremeno izgubim svaku nadu da ću pronaći nekoga i biti sretan s njim etc… Uglavnom, kada sam onako skroz jadan. :| I opet pričam s bezbroj likova, 80% traži seksa, 5% je prestaro, 5% istražuje svoju seksualnost, a 10% ne simpatizira moj nick na gay.haeru (koji je baj d vej “Peder”). Nikada nisam niti našao nekoga zanimljivog preko tog chata, jer znam da ovih 80% traži nešto što meni uglavnom ne odgovara ili kad sam fakat u bedovima onda pristanem, ali se pet minuta poslije predomislim. :) Imam još uvijek onaj neki moralni osjećaj da to nije u redu i sada mislim da nije u redu. Možda ne čak toliko zbog toga što će se to dogoditi koliko zbog toga kako ću se ja osjećati tjedan dana kasnije, mjesec, godinu dok to bude u mojem sjećanju. I dok ja pokušavam pokrenuti neki normalan razgovor jer ne tražim sirovi izgled, razgovori se uglavnom počnu, na pritisak druge strane, kretati u stilu, mjere, što tražiš, odakle si, godine…ne nužno tim redoslijedom. :| Osobno sam odrastao u klimi u kojoj se razmišljalo o chatu kao o brzom načinu pronalaženja ljudi sličnih interesa, ali do sada nikada nisam vidio “filtar” u opčem smislu riječi koji bi definirao kako osobas mora izgledati recimo, godine se već mogu pojaviti. Osobno uvijek na chatu tražim nekoga s kime se može lijepo popričati, jer bože moj, ne vidimo se uživo pa izrazimo riječima što volimo i možda nađemo zajedničke interese.

Velika je vjerojatnost da se fizički jedno drugome uopće nećemo svidjeti i dosta često podilazim mišljenju o fizičkom izgledu, ali ponekad me osoba može toliko zainteresirati da me izgled i ne zanima previše. Dapače, u zadnje vrijeme primjećujem da mogu ljude, koji malo odstupaju od mog “tipa” dečka, “namjerno” percipirati kao privlačne. Iako smatram da su svi privlačni na svoj način, nisam savršen primjer toga da smatram sve privlačnima, pa mi se ova sposobnost (eng. skill) čini kao prikladna za neke situacije. :) Kako bismo pričom trebali upoznati međusobno jedni druge na chatovima imam osjećaj da se taj dio interneta u zadnje vrijeme brutalno zlorabi (pazi spiku). U biti, nije problem sada toliko u tehnologiji, ona je takva kakva jest, nego je problem u ljudima. Sjetio sam se predavanja jedne profesorice s faksa koje je održala ovaj tjedan. Malo je napravila dizertaciju na temu koliko smo robovi tehnologije. Zaključak je bio u stilu da su nekad računala bila spora i to je bilo super jer smo imali malo vremena da razmislimo o stvarima koje smo planirali napraviti, danas su te mašine toliko brze da pokušavamo razmišljati njihovom brzinom što je loše jer na taj način ne samo da postajemo robovi tehnologije, nego isto tako i zanemarujemo dar kratkog premišljanja o nečemu što planiramo učiniti pa tako žurimo nekamo gdje bismo zakasnili samo sekundu (perspektivi čovjeka zanemarivo u socijalnim kontaktima) kad ne bismo žurili. A ta sekunda razmišljanja zna ponekad biti jako dragocjena, posebno ako treba donijeti neku važnu odluku na brzinu, a sekunda više je super. :)

Neznam kako konkretno da zaključim ovaj post, mislim da sam glavnu misao izrekao u dva prethodna odlomka pa će se čitatelji moći zamisliti malo. A ako nekto dobi neku ideju kako nastaviti samo može ubaciti komentar pa imamo post s različitim smjerovima razmišljanja. Što je dobro jer se tako potiče ljude na raspravu, što je bio cilj ovog posta u samom početku.

Trenutno slušam: The power of goodbye - Madonna