2bgay blog

Dragi čitatelji, mislim da je red da Vas u prvom postu na ovom blogu, pozdravim. Moj nadimak je Johnny, te se nadam da ćemo se ugodno družiti kroz moje tekstove, i Vaše komentare. A sada dosta ulizivanja… Ne očekujte da će moji tekstovi biti posebno dugi, niti da će sadržavati enormne količine filozofiranja, no nikad se ne zna…

Danas sam dobio naizgled vrlo lagan zadatak – skuhati juhu i krumpir. Jednom pederu to ne bi trebao biti problem. Ali ja nisam jedan peder… Ušao sam u kuhinju, iliti bojno polje i izvadio potrebno oružje. Stara neprijateljica Plinska Pečić samo me odmjerila vrućim pogledom, i odlučila da sam napravim glupost.

Dok je vatrica veselo gorjela i posude se zagrijavale, zazvonio mi je mobitel.

“Hej, prijatelju dragi, kako si ti meni? Jesi za kavicu danas, možda sokić?” Dvije umanjenice i pozitivan pridjev u istom dahu? Odmah sam znao da draga prijateljica treba uslugu. Ispostavilo se da joj treba model za jedno snimanje. Tko sam ja da odbijem? Naposljetku, uvijek uživam u činjenju usluga prijateljima. Duša od čovjeka. :D

No, iz snova me brzo probudio neočekivan prizor. Krumpir je pokipio… Pa još malo, i onda još malo… Peć cijela prekrivena vodom… Zidovi također. Kako bih prikrio tu glupost, počeo sam brisati, i skinuo pogled s juhe. Iste juhe koja se odlučila pokazati u najboljem svjetlu glumeći krumpir…

Da me tek vidite kad radim puding…

Ovaj peder i kuhinja… Nula bodova.

Peder ostaje peder, a mr. Muscolo ružni starac.

Do čitanja…