2bgay blog

U zadnje vrijeme mi nekoliko prijatelja ima već s takvim stvarima problema. Outali su se roditeljima a ovi im prijete izbacivanjem ili ih maltretiraju na neki drugi način.

U našoj državi je poznato da bi roditelji radije jebača od sina čije cure pobacuju nego pedera koji je bio s dva dečka do dvadesete i obojici je bio vjeran. Nažalost, to vodi mnogim krajnostima i dokazuje uvjetovanost roditeljske ljubavi. Naime, mnogi pederi za koje roditelji otkriju da su “bolesni” prolaze razna maltretiranja. To pokazuju i ispovijesti nekoliko lebijki i pedera čije su priče u sklopu akcije udruge LORI, “Otvoreno pismo”, objavljene u Jutarnjem listu. Neke izgledaju vrlo dobro, ali neke užasno, ja sam izdvojio samo dvije, ostatak možete naći na LORI.hr

Marin (29): Iskorijenit ću potrebu da budemo obitelj

Ni dan danas ne mogu shvatiti zašto sam onoga dana postao netko drugi za vas. Prestao sam biti vaš sin, vaš Marin, OK brat, pomalo neuredan, sa smislom za pravdu, ali s malo smisla za “ispeci pa reci”. O tome da sam gay pričalo se samo jednom, a šutjelo stalno. Moji prijatelji više ne dolaze kod nas jer ih gledate onim pogledom “Je li i on gay?”.

Kada je na TV-u neki film te tematike, možemo rezati nožem neugodnost u kući. Osjećam se odbačeno i ne razumijem vašu šutnju. Zašto od mene očekujete da vas razumijem, a vi se čak i ne trudite?

Cijeli život okrivljavao sam sebe, mislio da nešto nije u redu sa mnom… Teško mi je bilo prihvatiti da nisam kao većina, ali jesam. U čemu vas to vrijeđam i što činim loše sebi ili drugima? Stalo mi je da me volite, da s vama osjećam bliskost.

To je valjda obitelj… Radim na tome da me vaše odbacivanje ne boli i da ne trebam vaše prihvaćanje. Kada odem, kada budem dalje, možda će vam biti i manje bolno. Gay više neće biti u vašoj kući. Jednom ću iskorijeniti tu potrebu da budemo obitelj. A onda i želju da vi budete dio moje obitelji.

Stvari na cestu

Naslikao sam dugu na zidu, a potom bi joj rekao da imam dečka, na što bi ona odmahnula rukom: “Ma daj”. Kada sam je pitao što bi bilo da je doista tako, odgovorila bi mi da bi me izbacila iz kuće i da za to ne želi ni čuti – prisjeća se.

Onda mu je prekipjelo. Otišao je na gay pride, izašao na slici u novinama i taj primjerak donio majci. – Počela je plakati. Govorila je da će se ubiti, da je to sramota, da nitko u obitelji nije peder… – kaže Elvis. Sada je svatko u svojem stanu, ali se viđaju, odlaze na kavu… – Kad smo s njezinim prijateljicama, a one me pitaju imam li curu, ona posprdno kaže: “A ne, ima dečka”.

Znamo zajedno gledati i Big Brother. Pa kad vidi Hrvoja, nasmije se i kaže: “Vas pedere sve treba spaliti”. – Ali dobro – nastavlja Elvis – barem nije postupila kao otac moje prijateljice, 17-godišnjakinje. Strpao je sve njezine stvari u torbu, a ujutro, prije nego što je s njezinom majkom otišao na posao, probudio ju je, izbacio iz kuće, zaključao vrata i bacio ključeve u šaht. Cijeli dan je u spavaćici sjedila ispred kuće i plakala. Primio ju je natrag jer je maloljetna, ali joj ponekad cijeli dan ne daje jesti, a novac za faks može zaboraviti… Mama joj potajno tu i tamo nešto dade. No tata za nju više ne želi ni čuti.

Prema osobnim iskustvima prijatelja na pitanje u naslovu bih dao negativan odgovor. Roditelji su skloni misliti da usmjeravaju svoje dijete u pravom smjeru, pa će tako isto učiniti i u tome ako otkriju da je njegova seksualna orijentacija homoseksualna. No, ono što ne shvaćaju je činjenica da homoseksualnost nije bolest i da se ne može “promijeniti”. Nedavno sam gledao neki filmić na jutubu iz nekog talk showa i bila je tema liječenje homoseksualnosti - posljedice. Psihologinja je govorila o tome kako se osjećaju ljudi kod kojih neki pokušavaju “izliječiti” homoseksualnost elektrošokovima. Vjerovali ili ne u SAD-u postoje ustanove koje liječe ljude od homoseksualnosti, a inače mogu djelovati jer uopće ne govore da to rade nego da pomažu ljudima proći probleme. Tek se sve razotkrilo kad je jedna žrtva odlučila progovoriti o monstruoznim terapijama koje se sprovode tamo i pristala na skrivenu kameru.

Kako ispada, to je zapravo maltretiranje i tjeranje osobe na sram od same sebe. A svi znamo kako bismo izgledali da se sramimo sami sebe, čak se to može smatrati poremećajom. A što je još gore istraživanja tih “izliječenih” ljudi pokazuju sljedeće (reče psihologinja):

1. prva trećina ljudi ne ulazi u veze poslije terapija i praktički ostaje u celibatu pa nema smisla govoriti o izliječenoj osobi koja opet ne prakticira heteroseksualne odnose
2. druga trećina ljudi ulazi u veze sa suprotnim spolom, ali priznaje da tokom seksa s partnerom misli na nekoga svog spola
3. zadnja trećina tih ljudi je najgora, oni vjeruju da te terapije zbilja funkcioniraju i odlaze raditi u takve ustanove i opet uzrokuju probleme prve i druge trećine.

Kako sve to utječe na teenove? Pa jako loše. Svi mi koji smo bili teen znamo da su naši problemi nama bili najveći, nitko nam po težini problema nije bio ravan. I istina, možda naši problemi nisu bili najveći, ali moramo shvatiti da je svakome njegov teret najteži pošto nikada nije probao tuđi. Tako, uz sve probleme koje teenovi prolaze zbog otkrivene drukčije seksualnosti i kad najviše trebaju potporu roditelja ti njihovi vlastiti roditelji ih izdaju i uvjetuju im ljubav.

Treba upozoriti stoga roditelje kako homoseksualnost nije bolest, poremećaj ili nešto slično što zadesi ljude kao nesreća. Nije se još do sad utvrdio uzrok homoseksualnosti iako se smatra genetika odgovornom, ali također se dokazalo da homoseksualnost nije bolest i djecu koja su homoseksualna treba prihvatiti kao i svako drugo dijete - s ljubavlju i pažnjom.

2bgay

…zašto se osjećam tako posrano?

Ponekad imam taj osjećaj. Učinim nešto dobro i onda me euforija ne drži baš nešto previše. Konkretno se to ovih dana dogodilo s uvjetnim ispitom. Imao sam komisiju iz tog uvjeta i u slučaju da ne prođem pao bih godinu. Prošao sam, no nažalost pao je moj kolega blackshtef. I jedini bed koji ima zbog toga je taj što mu u indeksu piše pad, a studirat će sve predmete iz treće godine plus taj koji je pao. :)

No, da ne pričamo o mojim bedovima nego da napišem nešto pametno što je proizašlo iz toga. Inače je moj moto “Think happy thoughts” koji sam posvojio od gore spomenutog kolege. On nije položio copyright pa sam ja uzeo, ja ga isto ne polažem, al kao da to činim. :) Nadalje, prema tom motu dade se zaključiti da sam većinu vremena nasmijana, sretna i optimistična osoba. Što ne mogu poreći, čak i kad sam u bedovima koristim humor. :) No, ponekad mi se dogodi da učinim neku jako dobru stvar (ili baš ništa) kao što je sada s ispitom i osjećam se loše. Doduše, osjećao sam se dobro kad sam položio, ali nakon nekoliko sati sam se počeo osjećati loše i sve lošije i to se stanje provuklo i prema danas. Na svu sreću došla je prijateljica iz Zagreba i oraspoložila me, a čak sam i dobio poseban tretman u McDonaldsu od druge frendice.

Što oćem ja time reći? Pa koliko god mi uvijek u životu bili loše volje, žalosni, nesretni ili nešto takvo uvijek moramo znati da postoji nešto ispred, nešto prema čemu ćemo gledati i koračati sa željom. Ja, da budem iskren i nemam neke konkretne ciljeve u životu što me zna smetati i ponekad se zapitam čemu sve to. No, duboko u sebi imam onaj neki sitni glasić koji me stalno ohrabruje i daje mi snage da nastavim. Pa kako god bedovi bili loši.

Ovo sam odlučio napisati jer sam sa kolegom Agramerom došao do zaključka da je danas velik broj ljudi tužan, pretpostavljam loše vrijeme ili nešto slično. Vjerujem da će se sutra sve popraviti, ali nekim ljudima je ovo jedan od lošijih dana pa tako želim misliti na čitatelje i poručiti im da uvijek postoji nešto bolje, ako oni žele tako gledati svijet i vjerovati u to. Jer nije stvar u tome kakav svijet jest, nego kakvim ga vi zamislite. Ja živim u filmu sreće i osjećam se sretno. Trebali bi i drugi.

2bgay

Kroz život i druženja upoznao sam mnoge gejeve koji imaju problema s prihvaćanjem vlasite seksualnosti. Jednim dijelom to je i razumljivo - rasli su u homofobnom okruženju koje se izrugivalo svemu što ima veze s pederima. Time su i sami upili takve obrasce razmišljanja, te ako se nisu baš temeljito potrudili prvo osvijestiti, a potom i dekonstruirati ih, dolazimo do problema koji se zove internalizirana homofobija.

Razumljiv je sam po sebi strah da okolina koja ima negativan stav spram homoseksualnosti ne sazna za njihove sklonosti, pogotovo ako su na neki način ovisni o toj okolini. No gdje je ona granica između razumnog opreza s jedne strane i paranoidnih strahova koji u svojim ekstremima dovode do potpunog potiskivanja cjelokupne seksualnosti s druge?

Da ne bude sve isuviše općenito, uzmimo za primjer tri osobe. Nadjenimo im fiktivna imena: Marko (37), Gustav (21) i Stipe (24). Marko i Gustav dolaze iz jednog grada na istoku Lijepe naše; Stipe pak dolazi s krajnjeg juga. Gustav i Stipe rasli su u dosta religijskom, za njihove krajeve reklo bi se karakterističnom okruženju. Marko je imao tu sreću što je za oca imao svjetskog čovjeka, odnosno iznikao iz jedne obrazovane građanske porodice koja u doba njegova djetinstva, po logici tadašnjeg režima, nije imala baš neke veze s religijom.

Odrastao je bez pristupa internetu, koji današnjim tinejdžerima, budimo objektivni, bitno olakšava dvije bitne stvari: realnije i cjelovitije sagledavanje svijeta i odnosa u njemu, te kao drugo bitno pojednostavljenu komunikaciju i razmjenu mišljenja s najrazličitijim ljudima. Unatoč dakle nedostatku svega toga za vrijeme svog odrastanja, on danas sam za sebe smatra da je gej. Ima dečka već duže vrijeme s kojim bi htio i ostariti. Njegovi bliski prijatelji svi znaju za njegovu orijentaciju i vezu, on živi sam u svom stanu, reklo bi se u velikoj mjeri sređenim životom. Pa ipak, ne samo kad se radi o rodbini, ili kolegama s posla, nego i o potpunim neznancima, on svog dečka predstavlja, well… na razne načine, samo ne kao dečka. Za kolege s posla izmišlja fiktivnu curu iz drugog grada s kojom je navodno u vezi, iako na njegovom poslu postoje ljudi za koje se nagađa ili zna da su gej. I osim ponekih tračeva iza leđa i nemaju nekih posebnih problema. No, Marko ima opravdanje da je njegova uža specijalizacija kojom se bavi tipično muški posao, te bi u tom kontekstu moglo biti pogubno ako se sazna da je homoseksualac. To što je u tom istom, “muškom”, timu i jedna biološka heteroseksualna žena za njega nisu nikakvi argumenti. No dobro, Marko se ako ništa drugo, iako je čak i imao neke neuspjele pokušaje odnosa sa djevojkama, identificira kao homoseksualac.

Gustav se pak identificira kao biseksualac. Mrzi pedere, pogotovo “one koji se tako nose”. To što se on voli dotjerati na jedan samo pederu svojstven stilski način, i još se šepuriti tako, očito se ne računa. Ne računa se ni što je dosad, barem koliko je meni poznato, imao odnose isključivo s dečkima, u kojima se svima odreda totalno razočarao, jer pederi su po njegovom mišljenju jedna posebno grozna vrsta. E sad, svakom tko se imalo razumije u psihologiju mislim da je jasno da se tu radi o čistoj projekciji vlastite slike pedera na sve te ljude. Jer nemoguće da su baš svi bili tako grozni. Ali, to sad u neku ruku više nije ni bitno. Gustav je naime uspio pronaći macho prijatelja biseksualca i ugodno im druženje bilo. Prema pederima je, barem “onima koji se tako nose”, svjesno ili ne, porušio mostove, ne želeći imati više nikakva posla s njima.

Stipe je pak opet priča za sebe. On i inače ima nezanemarivih psihičkih poteškoća, velikim dijelom uvjetovanih različitim principima koji se u njemu kose. Roditelji su ga učili da bude perfekcionist, da se koncentrira na školu, ostalo su oni obavljali za njega. Njegova obitelj, a samim time i on, duboko je religiozna. No po dolasku na studij u Zagreb otkrio je da najbolje funkcionira kad je potpuno sam, sam u svom stanu sa svojim mislima, bez pritisaka bilo koga. Želi igrati na kartu samodostatnosti i individualnosti. No njegova, sasvim drukčije kondicionirana podsvijest se buni, što se pak manifestira raznim psihičkim smetnjama. I e da, iako je na fakultetu na kojem otprilike na nekih dvjestotinjak cura dolazi 18 dečki, još se nije uspio povezati niti s jednom od tih cura u nekakvu, pa makar i platonsku vezu. I to ga jako muči. Jer osjeća da nije “ispunio normu”; svi dečki njegovih godina već su naime imali cura i cura. E pa sad, da li je baš problem isključivo u njegovoj blago sramežljivoj karakternoj crti ili pak nečem puno dubljem, zaključite sami.

Puno vas voli vaš agramer :)

Dragi čitatelji, mislim da je red da Vas u prvom postu na ovom blogu, pozdravim. Moj nadimak je Johnny, te se nadam da ćemo se ugodno družiti kroz moje tekstove, i Vaše komentare. A sada dosta ulizivanja… Ne očekujte da će moji tekstovi biti posebno dugi, niti da će sadržavati enormne količine filozofiranja, no nikad se ne zna…

Danas sam dobio naizgled vrlo lagan zadatak – skuhati juhu i krumpir. Jednom pederu to ne bi trebao biti problem. Ali ja nisam jedan peder… Ušao sam u kuhinju, iliti bojno polje i izvadio potrebno oružje. Stara neprijateljica Plinska Pečić samo me odmjerila vrućim pogledom, i odlučila da sam napravim glupost.

Dok je vatrica veselo gorjela i posude se zagrijavale, zazvonio mi je mobitel.

“Hej, prijatelju dragi, kako si ti meni? Jesi za kavicu danas, možda sokić?” Dvije umanjenice i pozitivan pridjev u istom dahu? Odmah sam znao da draga prijateljica treba uslugu. Ispostavilo se da joj treba model za jedno snimanje. Tko sam ja da odbijem? Naposljetku, uvijek uživam u činjenju usluga prijateljima. Duša od čovjeka. :D

No, iz snova me brzo probudio neočekivan prizor. Krumpir je pokipio… Pa još malo, i onda još malo… Peć cijela prekrivena vodom… Zidovi također. Kako bih prikrio tu glupost, počeo sam brisati, i skinuo pogled s juhe. Iste juhe koja se odlučila pokazati u najboljem svjetlu glumeći krumpir…

Da me tek vidite kad radim puding…

Ovaj peder i kuhinja… Nula bodova.

Peder ostaje peder, a mr. Muscolo ružni starac.

Do čitanja…

Napokon ove godine u BB kući imamo outanog pedera. Nekoga tko se usudio reći - ja sam peder i volim dečke. :D Mnogi imaju sumnje u to da će sada Hrvati percipirati pedere kao femi, ali sam čuo i komentare kako su ljudi rekli da se njihovi prijatelji ne ponašaju kao Hrvoje. Što znači da neće opet svi misliti da su svi pederi femi. Na kraju, ima i hetero femi ljudi. :) Ja kažem da svaki muškarac ima nježnu stranu i svaka žena grubu stranu sebe, samo je pitanje koliko je tko spreman izraziti i tu stranu i kad.

No, postavlja se i pitanje zarade. Činjenica da je peder u kući može biti komentirana, posebno od strane Crkve, kako čine sve da bi zaradili. Iskreno, složio bih se s njima. RTL će na kraju ovdje praktički najviše para izvući. Inače ne bi radio to. Iako, kao posljedica ovog showa ljudi će shvatiti, bar većina, da i pederi nisu tako nešto čudni i bolesni ljudi. Smatram ovu godinu jednom velikom prekretnicom u hrvatskom aktivizmu jer konačno se na teveu govori i pokazuje peder bez nekih susdržavanja što je bilo slučaj do sada u svakom mediju.

Sve ovo upućuje na to da se i u hrvatskoj situacija kreće na bolje, no nažalost još uvijek nije tako dobro. Pederi nisu jednaki ostalim ljudima i to je otvorena diskriminacija od strane zakone, tj. vlade. Djelomično tu pridonosi desnica koja je na vlasti, ali vjerujem da bi mogao SDP doći na vlast na sljedećim izborima. Bar se nadam da će doći. Iako i oni imaju svojih malo čudnih načina kako bi vodili državu. No, oni nisu ni do koljena Kiri i sličnima.

Ukratko, nadajmo se da će peder u BB pobijediti jer bi to mogao biti pokazatelj kako i Hrvati ne diskriminiraju pedere, što će biti bar jedan lijepi plus u za našu državu. A sljedeće godine već predviđam i dva pedera, ako ne i tri ili možda lezbijka. Ostaje da vidimo.

2bgay

P.S. Upravo sam išao uzeti slikicu od Hrvoja da je stavim u članak i vidim kako piše “Hrvoju nedostaje voljena osoba”, čini mi se da RTL baš nezna kako da se snađe u ovome pa nije napisao da mu nedostaje dečko. Ipak je Hrvoje ubačen unutra zbog zarade. :(

Dragi čitatelji!

Iako sam dobio smjernice da se fokusiram na gej teme, ne mogu ovu priču ostaviti nedovršenom. Tim više što ovih dana mnogi imaju ispite o kojima im ovisi i godina. A meni, meni je prekosutra posljednji ispit. Posljednji prije samog diplomskog, that is. I zato osjećam da mi je dužnost iznijeti još neka svoja iskustva koja su se sublimirala kroz sve ove godine mog studentskog života. A nakon toga prelazim na tekstove o pederima, obećajem! ;)

Dakle. Ne možete se prihvatiti ispitnih materijala, muka vam je od same pomisli na njih, zaobilazite ih u širokom luku? Pa zar su zaista tako strašni, toliko bezvezni? Kad imam takav dojam, prisilim se ako ništa drugo prolistati službeno ispitno gradivo, čisto da vidim ključne riječi i teme. Ako usput uspijem pohvatati i neke koncepte, tim bolje.

A nakon toga dolazi show samozavaravanja: Ne, ja neću učiti to odvratno besmisleno gradivo, ja ću pri pretraživanju internetom slučajno naići na teme koje su srodne onima o kojima se radi u kolegiju koji spremam. Neobavezno ću pretraživati to područje i ako naletim na nešto što me zanima, pročitat ću. Katkad me nešto pritom toliko zaintrigira da bez problema provedem sate proučavajući to. I ne smatram to izgubljenim vremenom, čak i ako nema neke prevelike veze sa samim ispitnim gradivom. Potom uzmem neke knjige koje nisu obavezna literatura, nego neka dopunska ili na prvi pogled čak i nevezana, ali su tamo stvari prikazane na meni baš odgovarajući i zanimljiv način. Sve to pomaže mi da ono što zaista moram učiti stavim u neki, meni smisleni kontekst.

A dan-dva pred ispit, kad zagusti, ako zaista želim riješiti taj ispit, čitat ću i same ispitne materijale. Ono što sam saznao prije kroz neobavezno pretraživanje i čitanje sigurno mi neće odmoći, a možda mi baš pomogne da posložim stvari na pravi način te u tom finišu budem efikasniji, da se koncentriram na najprioritetnije dijelove. A ostalo ću već nekako improvizirati, ako treba ići ću i na sreću i muljanje. Sva sreća, zbog sveg onog prije, sad imam i nekog štofa za to.

Eto toliko. Budite mi pametni, vrijedni i samouvjereni. Život će odmah biti ljepši. :)

Vaš agramer

Ono što su masama športske kladionice, to su pametnima burza i investicijski fondovi

Dakle, idemo ovako: Koliko puta ste novac uložili u neku okladu, adrenalinski iščekujući ishod? Koliko su povoljni bili ti ishodi? Koliko puta ste uzeli instant lutriju, uplatilo loto? Ili pak igrali neku nagradnu igru na televiziji/radiju, obično ne dobivši ništa doli poveći telefonski račun?

E pa da ste sve te novce uložili u neki od investicijskih fondova, danas bi vjerojatno nešto imali. Možda čak i postali ovisni o tome - prateći kretanja - skokove, rastove i padove svaki radni dan. Ako ste poput mene na tu stranu navudreni, promišljati biste što je uzrok pojedinim kretanjima i trendovima, možda na koncu i zaključili da  sve i nije tako komplicirano kako se na prvi pogled čini.

Pritom treba naglasiti da se ne radi o nekakvim vrtoglavim iznosima, u neke fondove moguće je uložiti već i 400 kn, u neke čak i manje.

E, nakon što steknete tu neku razinu osnovne ekonomske pismenosti i pohvatate žargon financijaša, budete izbombardirani TV reklamama o dionicama i burzi, a pritom još načujete kako su dobro zaradili oni koji su kupovali dionice Ine i Magme namijenjene građanstvu u inicijalnoj ponudi, poželite napraviti idući korak. Poželite i vi sudjelovati u tome svemu.

E pa dragi moji, ako vas peru takve želje i ako imate štogod ušteđenog novca, ova zadnja inicijalna javna ponuda prije izbora - radi se o dionicama T-HTa - prava je prilika da se okušate u tako nečem. Prema svim analizama naime, trenutno vladajući HDZ dodvorava se građanstvu preko inicijalnih javnih ponuda gdje se građanstvu nudi stjecanje suvlasništva u pojedinoj tvrtki po povoljnim uvjetima. Zapravo, uvjeti ne moraju a priori biti povoljni, često se radi i o bjanko ponudama u kojima ni ne znate po kojoj cijeni dobivate dionice. I zašto je baš sada onda idealna prilika?

Možda ste čuli prepucavanja o oporezivanju kapitalne dobiti. To predlaže Jurčić i SDP. Jer realno gledano, ljudi (s mnogo novca) ostvaruju ogromne zarade u kratkom vremenu trgujući na burzi raznim vrijednosnim papirima. Pritom nije za odbaciti i sumnja da neki raspolažu i povlaštenim informacijama o raznim tvrtkama pomoću kojih mogu dosta precizno prognozirati trendove kretanja pojedinih dionica te na taj način u kratkom vremenu multiplicirati svoj kapital.

No svaka medalja ima dvije strane, i bez da ulazim u podrobne gospodarsko-političke analize reći ću vam službeni stav Sanaderovog HDZ-a po tom pitanju. Oni su oštro protiv poreza na kapitalnu dobit jer bi, citiram, to u biti bio udar (među ostalim) na najšire slojeve građanstva.

OK, svakom pametnijem je jasno da HDZ prodaje maglu tom pričom, jer gdje je glavnina burzovnog kapitala koncentrirana? Sigurno ne kod najšireg građanstva. U pitanju su veliki igrači koji su stvorili moćan lobi kojem ne odgovara oporezivanje velikih svota novaca kojima trguju na burzi, pa kako bi imali kakav-takav alibi, vlada se odlučuje doslovce udijeliti nešto dionica i “običnom čovjeku” kako bi mu zamazala oči.

E pa sad, kad smo ustanovili situaciju, možemo zdvajati nad njom ili profitirati od iste. No da se ne izgubimo u mnoštvu informacija, rezimirajmo ukratko:

1. Na vlasti je još uvijek HDZ kojem je u cilju neoporezivanje kapitalne dobiti
2. Kako bi opravdali takvu strategiju žele da što širi slojevi građanstva budu u posjedu makar minorne količine dionica
3. Ovog mjeseca u tijeku je inicijalna javna ponuda dionica T-HTa u kojoj građani u odnosu na cijenu iz te ponude mogu profitirati kad dionice koji tjedan kasnije izađu na burzu (te se time definira njihova stvarna tržišna cijena), ili izgubiti
4. Mislite li zaista da će država pod vodstvom HDZ-a složiti takvu ponudu koji mjesec prije izbora u kojoj će građani izgubiti?

Da ne duljim više. Uzmimo zadnji primjer: Magma. Cijena dionice iz inicijalne javne ponude: 238kn. Cijena svega koji tjedan kasnije po izlasku na burzu: 300kn. Cijena nakon par sati trgovanja u trenutku kad je potražnja bila najveća u odnosu na ponudu (nakon što su institucionalni ulagači krenuli masovno kupovati dionice Magme, a prije nego li ih je građanstvo počelo masovno prodavati): oko 370kn. Sada je oko 310kn.

Pa sad vi računajte: da ste uložili nekih 6000kn (koliko je otprilike cijena jedne školarine koju možete platiti sada, ali isto tako najvjerojatnije i za mjesec dana), mogli ste dobiti nekih 25,21 dionicu. 25,21*300 = 7563; 25,21*330 = 8319 kn. Vjerojatno biste prodajom dobili nešto između te dvije brojke, s time da ste  posredniku trebali ostaviti nekih 60-ak kn.

Ako vas je ova priča zaintrigirala, predlažem da posjetite neke od poslovnih portala za daljnje informacije i samu tehničku stranu realizacije upisa dionica iz javne ponude te prodaju istih na burzi:

http://hrportfolio.com

http://poslovni.hr

Budite mi dobri, zdravi, veseli i… bogati! :)

Vaš agramer 

Dragi čitatelji,

počeo sam na blog uvoditi nekoliko promjena. Ovo što se počinje događati je rezultati višemjesečnog premišljanja prije sna. :D Zato je trebalo tako puno. :)

Promjene koje se počinju uvoditi su multiauthoring na ovome blogu. U trenutku pisanja ovog članka već su dva korisnika registrirana - Mladen čiji ste tekst već imali priliku pročitati i Kolomun koji će tek početi pisati kad mu dam te priviliegije. A i u išćekivanju sam trećeg autora (ne računajući mene) koji će se uskoro registrirati.

Na ideju sam došao jer sam primijetio kako sam smanjio svoju frekventnost pisanja pa sam odlučio dati priliku drugim nadama aktivizma preko bloga. Svim svojim novim koautorima vjerujem (inače im ne bi dao ovlaštenja koautora) i nadam se da će pridonijeti afirmaciji pedera u Hrvatskoj.

Toliko od mene, nadam se da će vam se svidjeti ideja i da ćete moći češće posjećivati ovaj blog uz više tekstova i zadovoljstva. ;)

2bgay

P.S. U trenutku zaključenja ovog teksta registrirao se i Johnny - naš najmlađi autor. :)

Poznata situacija sa gornje slike? Ok, možda je malo karikirana, ali mislim da je problem kako se (efikasno) uhvatiti u koštac s učenjem, pogotovo sada u vrijeme ovih, za mnoge ključnih ispitnih rokova nešto što mori mnoge studente.

The bad news: Uzroka je mnogo, jednostavnog i jedinstvenog rješenja nema, nema čarobne formule.

Svatko mora prvo sam za sebe odrediti uzroke neučenja.

Međutim, ono što ja mislim da je ključno jest razviti strategiju fokusiranja na cilj, na onaj trenutak kada će taj ispit nad kojim toliko zdvajate biti iza vas. Ako stalno taj trenutak imate na pameti, i ako on kod vas inducira pozitivne osjećaje, vrlo je vjerojatno da se nećete morati toliko tjerati, već ćete lakše prilaziti samom učenju. No to je tek jedan od temelja. Pojavljuju se tu još problemi efikasne organizacije vremena i slično.

O svemu tome i drugim mojim razmišljanjima u sljedećem nastavku; pritom pod mojim treba naglasiti da se odnosi na novog autora koji se odlučio okušati u pisanju po ovom blogu. :)

Glavu gore, hrabro u koštac s problemima; puse vam svima šalje Mladen - vaš agramer ;)

…je novi album koji je Rihanna izdala. Ja sam ga tek danas počeo slušati i mogu trenutno reći samo dobre riječi o njemu. Kako ima pjesama malo bržeg i žešćeg tako ima i onih nježnijeg ritma. Ali zapanjujuće mi je što su sve dobre. Naime, Rihannu sam zavolio zbog njenog glasa i zbog njene pjesme “Unfaithful”, ali tek kada sam vidio spot. Prije i nisam baš zamijetio pjesmu SOS. No kada sam nabavio cijeli album zbog Unfaithful nisam požalio niti za ostatak.

Na ovom novom albumu sam mislio da je Umbrella samo jedna od boljih pjesama, stvar je da su apsolutno sve u rangu te pjesme, ali nisu na isti kalup kao Umbrella. Zanimljivo je da su sve koliko različite toliko iste. Ali vjerojatno samo zbog njenog glasa koji je meni toliko dobar da bih je mogao vječno slušati, pa čak i ako bi valjda pjevala tuđe hitove.

U sjećanju će mi ostati članak u kojem je napisano kako je Jay-Z prijetio Rihanni ako ne potpiše ugovor da može izaći kroz prozor na 27. katu. Naravno to je kao bila šala i Rihanna se toga sjeća danas sa smiješkom. Bilo je očito da je već tada sam on primijetio njen talent i potencijal. Drago mi je da jest. Jer u suprotnome ja ne bih imao o čemu pisati. :)

Topla srca vam mogu preporučiti Rihannu i njen novi album, posebno ljubiteljima R&B-a. Iako vjerujem da bi se mogli i drugi zaljubiti u njen album iako ne slušaju R&B.

2bgay