2bgay blog

Skoro svi to čine, nisam u životu upoznao osobu koja je apsolutno svu glazbu koju posjeduje nabavila legalno, bar ne na našim prostorima gdje je piratizacija toliko rasprotranjena da nam se čini kao nešto potpuno normalno i prihvatljivo. Što, navodno prema izdavačima glazbe, nije. Ali, je li zbilja tako?

Glazba je oduvijek bila element ljudske kulture i ona čovjeka prati od početka postojanja. Pojavljuje se u raznim drevnim obredima kao popratni element, a uvjeren sam i u drugim sferama ljudske povijesti. I tako je bilo kroz cijelu povijest. A tada je došao kapitalizam. Nešto što u sebi možda i nije loše, ako se u takvoj okolini znate kretati. Usput rečeno, kapitalizam je samo novi tip džungle u kojoj bolje uspijevaju snalažljivi, a malo manje oni manje snalažljivi. Samo su pravila drugačija.

Ono što je kapitalizam napravio od glazbe je zarada. Počela su se naplaćivati autorska prava, prava za izvođenje, prava na tekstove… Kad pogledamo malo bolje vjerojatno ne postoji stvar koja se danas u svijetu glazbe ne naplaćuje. Ali je li to nužan put kojim treba krenuti? Kako sam na početku spomenuo - glazba se pojavljuje u ljudskoj kulturi od samog početka. Dokazano je također da glazba ima posebno stimulativno djelovanje na ljudski um. A to i svi znamo koji smo čuli glazbu. Ako se glazba pojavila u samim počecima ljudske kulture to znači da je ona jedan sastavni element čovjekove osobnosti. Isto kao i boja kose, očiju, način razmišljanja…

Pošto ona ima takav utjecaj na osobe, zašto se baš GLAZBA mora naplaćivati? Neki tvrde da je to pravo koje zaslužuju kreativni umovi. Tko? Glazbenici? Svi smo svjesni da ne postoji baš puno glazbenika koji u potpunosti samostalno napišu i otpjevaju svoje pjesme. Radi više drugih ljudi nego sami glazbenici. Također postoji izreka da je ljepota u očima promatrača. Analogno tome za glazbu možemo reći da je ljepota u ušima slušatelja. Glazba nema apsolutno nikakvo značenje sve dok je netko ne sluša i ne veže razne osjećaje, značenja i sl. uz ono što čuje. Prema tome, imam osjećaj kao da slušatelji plaćaju da bi stvorili umjetnike od drugih. Hm… Ima li to smisla? Bar meni nema.

Također, glazba omogućuje ljudima da budu kreativniji, sretniji. Da se zabave. Uz glazbu je lakše se opustiti i stvoriti društveni kontakt. Za mnoge stvari u životima ljudi je odgovorna samo glazba. A prema današnjoj recepturi se naplaćuje sve to. Zapitam se, da li postoji mogućnost da se napravi neka nova receptura prema kojoj se to ne bi radilo? Nego bi glazba bila besplatna, ali izvođači bi i dalje mogli biti plaćeni i slobodni da stvaraju dalje. Iako je moja ideja idealistička, nekad se i demokracija činila utopijom, ali eto je, ne baš savršene no ipak ima ona svoju moć.

Kad bi glazba bila besplatna ljudi bi joj lakše dali priliku da je poslušaju, a kad bi bila dobra tada bi ljudi pomogli svojim omiljenim umjetnicima da i dalje stvaraju dobru glazbu. Kako? Na principu dobre volje. Čitao sam prije otprilike godinu dana kako je jedna grupa izdala svoj album online i dala ga na besplatan download, poslije su imali više prodanih albuma nego neke druge grupe u njihovom rangu. U čemu je bila tajna njihova uspjeha? U tome što su omogućili svima da slušaju njihovu glazbu bez nekih ograničenja. Na taj je način glazba doprla do svakog uha, a ne do ograničenog broja ljudi. Oni kojima se glazba svidjela kupili su albume koje su platili. Moja ideja ne uključuje prodavanje albuma, ali uključuje zaradu od onih kojima se glazba svidi. Ljudi kojima bi se glazba svidjela bi dobrovoljno dali novce izvođaču kao nagradu za kvalitetno stvaralaštvo, a svatko bi opet dao onoliko koliko je u mogućnosti, a ne da izdavač diktira količinu novca. Po tome receptu bi stvarno opstajali najbolji izvođači, a ne i neki kvazi izvođači poput primjerice velikog broja naših estradnjaka koji jedva da stvaraju, a zapravo “zarađuju” na praznim medijima koje kupuju drugi ljudi, velik broj njih da bi snimio djela izvođača koji nemaju veze s Hrvatskom.

Pomaci na ovome polju su vidljivi, ali će trebati proći možda još pokoje desetljeće da prijeđemo na sljedeći korak. Trenutno se glazba prodaje po pjesmi, tu revoluciju pokrenuo je iTunes, a slijedili su ga ostali. Sada više nije potrebno kupiti cijeli album da bi se čula jedna pjesma nego se slobodno kupuje samo ono što ljudi žele. No, ipak to nije besplatna glazba koju bi ljudi prvo slušali pa platili ako im se sviđa.

Ja sam za takav model, a vi?

2bgay