2bgay blog

To je jedan dio izjave biskupa Juraja Jezerinca. Cjelokupni tekst se može vidjeti ovdje i ovdje.

“Upitao je vjernike kada su posljednji put na televiziji vidjeli kakvu lijepu emisiju o obitelji i odgovorio da je program prepun razbojstava i preljuba.”

Hello, jel ti čovječe gledaš tv? Pa ima takvih stvari, primjerice moja omiljena O.C.. Istina, ima i onih koje prikazuju loše strane ljudi, ali mi smo ljudi, nismo Bogovi. I ako se prvo ne suočimo s onime što smo, kako ćemo se boriti protiv onoga što ne želimo biti? Tako treba pokazati ljudima da svijet nije bajka i da nisu svi dobri. Najlakše je iskoristit ljude ako svi vjeruju da su drugi dobri poput njih. Toga nikad neće biti, get real. Na kraju krajeva, iste mane se vide i u samoj Crkvi. Svećenici napadaju nečije majke u crkvi pred ljudima zato jer njihovi sinovi napišu istinu o njima kako su rastrošni. Evidentna je pedofilija koja se još uvijek skriva. Ajmo pričati tko zapravo uništava tuđe živote i obitelji.

“Također je prozvao Europu i njezine institucije zbog sekularizma, pri čemu je pozvao odgovorne da se, ako žele opstati, vrate vjeri kao svojim korijenima.”

Ček malo, imali smo inkviziciju, nije baš dobro prošlo. Kad je Crkva vladala državama dogovarali su se brakovi više nego danas, vodili se vjerski ratovi u kojima su jedno vrijeme završavala kao ratnici i djeca mlađa od 15 godina. I wonder, zbog čega je nastala sekularnost? Da se fanatizam spriječi u uništavanju nečijih života ili da se ljudima poboljša život? Da se vratimo srednjem vijeku? Ne hvala, sviđa mi se kako slobodno i bez velikog rizika po život mogu živjeti danas. U daleko urednijem i inteligentnijem životu. I onako, svaka institucija eventualno propadne zato jer vrijeme ide napred i ono nije stvoreno da podržava nekoga.

“Govoreći o medijima u Hrvatskoj, istaknuo je kako “ne poznaju govor ljubavi, nego samo mržnje”, da “napadaju na obitelj i veličaju homoseksualne brakove” te “žele uništiti mladost”.”

Nije stvar medija da uljepšavaju život ljudima, njihov je zadatak da ih obavještavaju o onome što se događa u društvu i ništa više. Stvar je ljudi kako će reagirati na što. Ovime se zapravo željelo reći da neka ljudi prestanu čitati novine jer će se njihova prava priroda pokazati drugima. Zar da živimo licemjerno i stavljamo maske? Ne hvala. Veličanje homoseksualnih brakova?! A tko tom izjavom veliča heteroseksualni brak?

Uf, ljut sam na ovo. Oprostite mi na nekim ispadima u tekstu, al nikad se nisam volio s Crkvom i nikad neću, bar ne dok ne prestanu živjeti po dvostrukim mjerilima.

2bgay

Dragi čitatelji!

U potrazi za nečim za svoj blog naišao sam na ovaj, meni, prilično lijep dizajn. Zanima me što vi mislite o njemu, da li bi željeli taj dizajn ili onaj stariji? Meni se neke stvari u ovom dizajnu sviđaju, primjerice ovi “izbornici” sa desne strane, mogu se micati. Probajte. Mislim da čak na neki način ostane i “zapamćen” poredak koji si posložite, ali to još moram vidjeti kako funkcionira jer nisam niti ja previše isprobavao.
2bgay

Skoro svi to čine, nisam u životu upoznao osobu koja je apsolutno svu glazbu koju posjeduje nabavila legalno, bar ne na našim prostorima gdje je piratizacija toliko rasprotranjena da nam se čini kao nešto potpuno normalno i prihvatljivo. Što, navodno prema izdavačima glazbe, nije. Ali, je li zbilja tako?

Glazba je oduvijek bila element ljudske kulture i ona čovjeka prati od početka postojanja. Pojavljuje se u raznim drevnim obredima kao popratni element, a uvjeren sam i u drugim sferama ljudske povijesti. I tako je bilo kroz cijelu povijest. A tada je došao kapitalizam. Nešto što u sebi možda i nije loše, ako se u takvoj okolini znate kretati. Usput rečeno, kapitalizam je samo novi tip džungle u kojoj bolje uspijevaju snalažljivi, a malo manje oni manje snalažljivi. Samo su pravila drugačija.

Ono što je kapitalizam napravio od glazbe je zarada. Počela su se naplaćivati autorska prava, prava za izvođenje, prava na tekstove… Kad pogledamo malo bolje vjerojatno ne postoji stvar koja se danas u svijetu glazbe ne naplaćuje. Ali je li to nužan put kojim treba krenuti? Kako sam na početku spomenuo - glazba se pojavljuje u ljudskoj kulturi od samog početka. Dokazano je također da glazba ima posebno stimulativno djelovanje na ljudski um. A to i svi znamo koji smo čuli glazbu. Ako se glazba pojavila u samim počecima ljudske kulture to znači da je ona jedan sastavni element čovjekove osobnosti. Isto kao i boja kose, očiju, način razmišljanja…

Pošto ona ima takav utjecaj na osobe, zašto se baš GLAZBA mora naplaćivati? Neki tvrde da je to pravo koje zaslužuju kreativni umovi. Tko? Glazbenici? Svi smo svjesni da ne postoji baš puno glazbenika koji u potpunosti samostalno napišu i otpjevaju svoje pjesme. Radi više drugih ljudi nego sami glazbenici. Također postoji izreka da je ljepota u očima promatrača. Analogno tome za glazbu možemo reći da je ljepota u ušima slušatelja. Glazba nema apsolutno nikakvo značenje sve dok je netko ne sluša i ne veže razne osjećaje, značenja i sl. uz ono što čuje. Prema tome, imam osjećaj kao da slušatelji plaćaju da bi stvorili umjetnike od drugih. Hm… Ima li to smisla? Bar meni nema.

Također, glazba omogućuje ljudima da budu kreativniji, sretniji. Da se zabave. Uz glazbu je lakše se opustiti i stvoriti društveni kontakt. Za mnoge stvari u životima ljudi je odgovorna samo glazba. A prema današnjoj recepturi se naplaćuje sve to. Zapitam se, da li postoji mogućnost da se napravi neka nova receptura prema kojoj se to ne bi radilo? Nego bi glazba bila besplatna, ali izvođači bi i dalje mogli biti plaćeni i slobodni da stvaraju dalje. Iako je moja ideja idealistička, nekad se i demokracija činila utopijom, ali eto je, ne baš savršene no ipak ima ona svoju moć.

Kad bi glazba bila besplatna ljudi bi joj lakše dali priliku da je poslušaju, a kad bi bila dobra tada bi ljudi pomogli svojim omiljenim umjetnicima da i dalje stvaraju dobru glazbu. Kako? Na principu dobre volje. Čitao sam prije otprilike godinu dana kako je jedna grupa izdala svoj album online i dala ga na besplatan download, poslije su imali više prodanih albuma nego neke druge grupe u njihovom rangu. U čemu je bila tajna njihova uspjeha? U tome što su omogućili svima da slušaju njihovu glazbu bez nekih ograničenja. Na taj je način glazba doprla do svakog uha, a ne do ograničenog broja ljudi. Oni kojima se glazba svidjela kupili su albume koje su platili. Moja ideja ne uključuje prodavanje albuma, ali uključuje zaradu od onih kojima se glazba svidi. Ljudi kojima bi se glazba svidjela bi dobrovoljno dali novce izvođaču kao nagradu za kvalitetno stvaralaštvo, a svatko bi opet dao onoliko koliko je u mogućnosti, a ne da izdavač diktira količinu novca. Po tome receptu bi stvarno opstajali najbolji izvođači, a ne i neki kvazi izvođači poput primjerice velikog broja naših estradnjaka koji jedva da stvaraju, a zapravo “zarađuju” na praznim medijima koje kupuju drugi ljudi, velik broj njih da bi snimio djela izvođača koji nemaju veze s Hrvatskom.

Pomaci na ovome polju su vidljivi, ali će trebati proći možda još pokoje desetljeće da prijeđemo na sljedeći korak. Trenutno se glazba prodaje po pjesmi, tu revoluciju pokrenuo je iTunes, a slijedili su ga ostali. Sada više nije potrebno kupiti cijeli album da bi se čula jedna pjesma nego se slobodno kupuje samo ono što ljudi žele. No, ipak to nije besplatna glazba koju bi ljudi prvo slušali pa platili ako im se sviđa.

Ja sam za takav model, a vi?

2bgay