Jul 21

Učili su me skoro svi da je veza stvar između dvoje ljudi. Ali zar zbilja mora biti samo između dvoje ljudi?

Više puta sam naišao na forumima na pitanje o tome da li je moguća veza u troje. Čak sam gledao i film u kojem je bila obrađena tema veze u troje. Nikada nisam sudjelovao, ali mislim da je moguće. Bar na neko kraće vrijeme. Mnogi su skeptični prema vezama u troje zato jer su se odmalena u 99,9% ako ne i u 100% slučajeva susretali s vezama u kojoj je bilo (samo) dvoje ljudi. Zašto ja mislim da je moguće?

Vjerujem da je moguće, ali samo kad su osobe potpuno spremne dijeliti i prihvaćati jedno drugo. Vođen sam pretpostavkom da u vezi prvenstveno treba nastupati kao prijatelj, a onda tek kao intimni partner. Ipak, veza se ne sastoji samo od intime, u vezi prevladavaju elementi povjerljivih razgovora, druženja, izlazaka, međusobnog razumijevanja i prihvaćanja te mnogi drugi kojih možda i nismo toliko svjesni koliko su prisutni. Seks kao takav stupanj intimnosti dolazi tek na kraju, kao vrhunac i to je jedan rijedak element po kojem se može razlikovati vezu od običnog prijateljstva.

Vođen gore navedenim zaključkom mislim da bi nekim ljudima možda bilo puno bolje u vezama kad ne bi shvaćali partnera kao nešto konačno. Partnera i sebe treba stalno nadograđivati novim znanjima i spoznajama koje nastaju u vezi, tako se omogućuje da u vezi ne prevladava ono najgore - dosada. Kod ljudi s “iskustvom” primjetno je da su sposobniji održati veze na dulje vrijeme nego oni koji su tek počeli. Možda zato jer nisu bili učeni kakva je prava veza i prikazan im je samo površni ideal veze. Tako gledam hrpu klinaca kojima je veza maženje, ljubljenje, seks pa možda čak i posjedovanje. Razgovori i druženja bez intime su tek sekundarna stvar, ako uopće postoje. Zbog toga mnogi možda i ne vjeruju u veze u troje jer ako postoji samo intimni dio bez prijateljskog povjerenja onda postoji i velika koncentracija ljubomore, koja truje odnos, a to trovanje završava nekim načinom pucanja veze.

Dakle, vjeru u vezu koja uključuje tri osobe baziram na tome da osobe koje se nađu u takvoj vezi mogu isključiti ljubomoru, posesivnost i slične loše elemente, a istovremeno mogu biti spremne dijeliti i uvažiti odnos kao takav i biti spremne na činjenicu da ne moraju nekome biti jedine, nego da postoje čak dvije osobe kojima je sigurno stalo do njih. Naravno da takav odnos zahtijeva veliku dozu povjerenja, a istovremeno i iskrenosti jer jedno bez drugoga ne mogu postojati.

Naravno, sve je ovo samo idealiziranje i treba puno razumijevanja i iskustva da se uspije u nečemu takvome, ali ipak vjerujem da je moguće.

2bgay

Jul 03

Prošle godine nisam se niti malo slagao s politikom pridea. Zato jer je bio loše organiziran, nametljiv i čak se usudim reći prevulgaran za moj ukus. Bilo me sram prošle godine što takva skupina ljudi predstavlja mene. No, ove godine se stanje mijenja i ja mijenjam stav.

Naime, ove godine konačno je pride onakav kakvim bih ga JA želio. Podržan od strane svih GLBTŽLJNJ udruga i podržan od velikog broja javnih faca, kako iz zabavne “industrije” tako i s političke scene. Naime, što je svrha pridea po meni? Svrha pridea je da se javnosti pokaže da postoje i ljudi koji ne spadaju u većinsku heteroseksualnu populaciju. Da postoji i alternativni način života koji zaslužuje prihvaćanje.

Ili, kažimo to ovako. Kad ste zadnji puta vidjeli dva pedera ili dvije lezbijke da se drže za ruke i da slobodno šeću gradom. Bez straha od zlobnih pogleda i komentara? Ja vjerujem da nikada u Hrvatskoj. A koliko često vidite tako heteroseksualne parove? Svakodnevno po više puta. I nikome ništa. Dapače, još se većina zgraža tome kako manjine imaju pride i htjeli bi ga zabraniti. E pa ako strejteri imaju 365 dana u godini, što fali tome da jedan od tih dana dobe i pederi, lezbijke, bipsići, kvirići i ostatak družine? Ja mislim da baš ništa jer smo i MI ovdje htjeli to ljudi ili ne i mi tražimo svoj prava.

Trenutno smo po zakonu manje vrijedni građani, veliki dio te manjine će morat još dugo tajiti svoju seksualnost kako ne bi izgubili posao, redovito kupili batine, izgubili prijatelje, a potencijalno i ugled u društvu. Nitko ne želi biti sam, svi žele nekoga. Ne vidim kakvu opasnost društvu predstavlja nečija sreća i spokojni život. Ali većina još uvijek misli da može manjinu tretirati kao nepostojeću i manje vrijednu. Davno su počela vremena kad je to prestalo biti slučaj.

I danas traje proces prhvaćanja manjina, sram me što uopće moram pisati o tome kako su manjine omalovažavane samo zato što su manjine. Sramota me što se nalazim u društvu u kojem još uvijek vlada teror, nasilje, agresivnost umjesto liberalnosti, uvažavanja i poštivanja tuđe slobode i sreće.

2bgay