2bgay blog

Povlačio sam se po domovima od prvog razreda srednje škole. Tek sam se ovaj vikend, prvi put u životu, preselio u stan i trenutno sam sam. Cimeri se vraćaju tek krajem ljeta, tako da ću praktički sljedećih mjesec i pol živjeti sam samcat i već sam sada počeo primjećivati prednosti i manjke takvog života.

Shvatio sam da volim kuhati. Doduše, uvijek mi se kuhanje sviđalo, ali je ovaj put to nekako kreativnije. Kuham za sebe i svojim novcima, pa si mogu dopustiti određenu slobodu. I mogu reći da mi jela super ispadaju. Inače volim kuhati tjestenine i zadnja tri dana sam samo kuhao neke varijacije tjestenina, te ih jeo. :D Danas sam ipak otišao kod prijateljice na ručak, jer me pozvala. Baš lijepo od nje.

No, ugl, vratimo se mi na samački život. Kada kuhaš i unatoč tome što ja volim kuhati, počeo sam primjećivati da je na neki način problem ako ne kuhaš za nikoga, pa makar to bio i prijatelj. Jednostavno se ubediraš u određenoj mjeri, nemaš s kim podijeliti zadovoljstvo. Prednost samačkog života je ta što si jednostavno sam. Ne moraš paziti da ne probudiš nekoga, ne moraš se brinuti da će nekoga smetati što dovodiš svoje prijatelje koji ponekad znaju otići kasno. A možda mi najviše znači to što svoj gay život ne moram skrivati, a niti moji prijatelji se ne moraju skrivati. Iako sumnjam da će to predstavljati neki problem inače. No vidjet ću kako će cimeri reagirati.

Inače, vjerujem da se svatko u svom životu mora u jednom trenu odvojiti od roditelja, a čim prije, tim bolje. Ja si to nažalost još ne mogu priuštiti zbog ovisnosti o faksu, ali čim ću biti u mogućnosti, ne želim im biti nikakvo opterećenje. Dapače, pokušat ću im pomoći u financiranju njihovih života. Mislim da im bar to dugujem. :)

I evo, ovo je trenutno sve što mogu reći o samovanju na stanu. Trenutno mi je super, ugl sam vani, ali kad se vratim znam kamo se vraćam. Pokušajte se i vi čim prije osamostaliti. Nije tako teško, ja sam mislio da jest, no nije. :)

Jučer sam izašao na kavicu s društvom i upoznao sam curu koju je dečko ostavio zbog World of warcrafta, jer je upoznao preko interneta curu koja živi u Rumunjskoj. Ako sam dobro shvatio priču jer sam bio malo nepažljiv. :) Na tu temu smo došli sasvim slučajno pričajući o tome kako moj cimer cijelo vrijeme igra tu igru i kako se praktički pretvorio u biljku. Nije da mi smeta što se tako igra, ali me nervira što jedva da progovorimo koju riječ kada sam ja u sobi.

Spomenute situacije me navode da razmišljam već neko vrijeme o tome da li ljudi stvarno mogu postati ovisnici o računalima i internetu? Ono što sam zaključio (a i već se godinama priča u raznim kuloarima) je da ovisnost o računalima zaista postoji. Mogu to vidjeti i na sebi kada sam stalno koristio fejs, gay.hr i ostale siteove koji su social networking siteovi raznih stupnjeva. Surfanje na takvim “mjestima” mi se praktički svodilo na besciljno klikanje po linkovima čime sam počeo osjećati da gubim dodir sa stvarnošću, ali sam to odlučio ignorirati - jer internet je super na kraju krajeva. Možda mi omogući da upoznam nekoga novog, možda steknem neka nova znanja. Tko bi znao. :) Ali s vremenom počinjem uviđati da besciljno klikanje ne rezultira nužno onim što želimo, jer je ipak to samo besciljno klikanje. Kada želimo nešto onda moramo to tražiti s ciljem da i nađemo, a ne da slučajno naiđemo. Zato sam odnedavno odlučio deaktivirati svoj fejs acc, smanjiti upotrebu gay.hr-a i sličnih servisa te umjerenije koristiti messengere poput MSN-a, Skype-a etc. Iako ih tu i tamo upalim da se čujem s ljudima, jedina prava komunikacija koju ću od sada imati se svodi na SMS-ove, mailove i pozive. Tu i tamo koji MMS jer T-mobile ima akcijsku ponudu za koju vjerujem da svi znaju.

Jedan čovjek je rekao “Računala su pojačala ljudskog mozga”. Slažem se s tim čovjekom, ali ako računala koristimo na praktičan način, a igranje raznih igrica ili besciljno surfanje internetom nisu te stvari. Sjećam se iste teorije i iz srednje gdje nam je jedan profesor pričao o tome kako se mnogi roditelji zgražaju kako njihova djeca ne mogu položiti informatičke predmete unatoč tome što ona cijeli dan sjede pred računalom. Mnogi ljudi, bar na našim prostorima, još misle da sjedenje pred računalom ujedno podrazumijeva i automatsko učenje informatike. Da, isto k’o i sjedenje pred televizorom socijalizaciju. :D

Vrijeme je za brisanje nekih predrasuda iliti (stereo)tipova, što bi značilo da je sunčano, te je i službeno započelo ljeto. Dosta o vremenskoj prognozi, ajmo na bitno - i pederi prate Europsko prvenstvo. Pod pederi mislim ja, pod prate mislim prate. Do sada ne, ove godine službeno da. Ne znam, možda samo tražim neku vrstu priznanja od pripadnika hetero-navijački-nastrojenih-pripadnika jačeg spola (isprika na ovom izrazu svim tetama koje vole tete, te ovo čitaju, kao i svim drugim tetama), ali mislim da u vrijeme prvenstva svi trebamo zajedno bodriti naše, bez obzira na sve. Ako sam u krivu, premlatite me - ups, to mi se i inače sprema.

Kako sam čuo preko svojih vjernih gej kanala, neki pederi su i spušili na kladionicama, bar što se zadnje tekme tiče (čitaj između redaka - bili su optimistični). Ipak, optimizam im je podebljao novčanike u ranijim utakmicama, pa se nesmetano mogu kupovati hlačice na dječjim odjelima dućana. :D

Već dugo pratim rad i razvoj drage mi umjetnice Jelene J-Zlo Tondini. I s ponosom mogu kopi-pejstati poziv na promociju njene gej-frendli knjige:

20.06.2008 (petak). u 20:00 sati u caffe jazz “Tunel” (Školjić 12) , održat će se promocija zbirke poezije TReŠ, mlade riječke pjesnikinje Jelene J-Zlo Tondini, povodom koje će se upriličiti performans (u suradnji s mladim riječkim umjetnicima). Voditelj promocije biti će urednik Enver Krivac.

Riječ urednika:

Pjesma koja otvara prvu Jeleninu zbirku završava već, ako je suditi po dosadašnjim javnim čitanjima, legendarnim (ovaj pridjev zloupotrebljavam bezbrižno) stihovima: Ispod tuđe dekice / Glumi tetkice / Bijeli nos /Kejt Mos. Primjer je to najsuvremenijeg poetskog bambusa kojeg vam se danas može zamiješati u ovom (ubacite kolikogod puta želite riječ post) modernističkom svijetu.

O autorici:

Rođena 1985. u Rijeci gdje trenutno studira kulturologiju na Filozofskom Fakultetu. Pjesničku karijeru započinje na blogu, a nastavlja je na pozornicama riječkih klubova, pa se s pravom naziva kafanskim pjesnikom. Članica je udruge Katapult, koja joj je objavila nekoliko pjesama u njihovoj zbirci poezije “Ima boljih stvari od suhe odjeće” (2007), a pjesme su joj također objavljene i u časopisu Re (2008).

Na nastupima voli gužvati svoje pjesme i bacati ih u kantu za smeće.

Dakle, uvod.. Pozdrav.. Ja sam bisexualka.

Što vi mislite o tome?

U svakom slučaju tematika gay, lez, bi i sličnog odnošenja..

Iritantna pojava degradiranja bisexualaca me ekstremno živcira, i to s rastućim koeficijentom.. Naime, prema mojim iskustvima bisexualizam je znatno prihvaćeniji u str8 krugovima.. Nabrijane lezbe svako malo ispale izjavu tipa: ne bih nikad bila s bipsićkom.. Ili, ljubomorna sam samo kad gleda druge muškarce.. Ili najbolje: veća je šansa da me vara jer ima veći izbor.. Mislim wtf? Od kad varanje ima veze s aseksualnosću? Ako sam s jednom osobom, onda sam s jednom osobom.. Činjenica +, strejteri se zaljubljuju u spol, gayevi se zaljubljuju u spol.. A mi? Mi se zaljubljujemo u osobe.. Jel ima penis ili vaginu, ma k’o da je bitno..

Eto, tako na primjer samo, bila sam godinu i pol u sretnoj vezi s jednom djevojkom.. Veza je završila tako što je ona, ironije li, prohodala s mojim naj frendom, iliti dečkom koji nas je i spojio.. A ja sam prohodala s jednim momkom i svi skupa se sad lijepo volimo.. Ona mi je naj frendica, a on me ševi..

I jednako mi je lijepo u vezi kao što je bilo i s njom.. Naravno, on je ljubomoran na svaku moguću mogućnost mog bivanja s njom ili nekom drugom, ali jednako tako i mogućnošću bivanja s “nečim” muškim..

I sad jedno lijepo iskustvo vezano uz njega.. Prije nego me upoznao bio je ekstremni homo mrzac.. Nakon što me upoznao postao je samo homofob.. Nakon nekog vremena samo mu se gadilo sve to, a danas više se čak ni ne trzne na takve pojave.. Dapače čak je i pokušao jednom prijatelju (da da tebi) nešto kao namjestit..

Jednako tako naišla sam na potpuno prihvaćanje moje seksualnosti u cijelom društvu, čak i onim ekstremnim strejterima.. Dok s druge strane zadrte lezbe odbijaju prihvatiti bipsićku kao članicu djelomične gay populacije..

I sad pitanje, gay osobe se trgaju rukama, nogama i zubima kako bi dobili prihvaćanja, prava i tomu slično u zajednici, a istovremeno odbijaju ta prava dati bisexualnoj populaciji.. TKO JE TU LUD?

Pozdrav od vaše Cirrocco.. Možda s vremenom i kod vas dobijem nadimak ‘otrovni jezik’..

Pusa pupi.. tnx.. :)

Ponukan nedavnim iskustvom i događajima u životu bio sam prisiljen pojačano razmišljati o odnosima među ljudima. Razmišljajući tako išao sam u svim smjerovima, ali jedan zaključak mi se nameće u ovom trenutku - komunikacija je bit uspjeha.

Sjetite se primjera gdje ste ušli u svađu s partnerom, prijateljom ili s nekim iz obitelji, da li je stvar bila zbilja u onome oko čega ste se svađali ili u lošoj komunikaciji? Pokušajte se sjetiti nečeg takvog. U većini slučajeva problemi u međuljudskim odnosima nastaju kada se jedna ili više strana ne zna/ne može izraziti iz nekog razloga. Sada, kada ste se prisjetili nekog događaja pokušajte razmisliti jeste li dobro argumentirali svoj stav, odluku, djelo ili ste jednostavno zauzeli poziciju “to je tako i gotovo” i forsirali je u nadi da će suprotna strana odustati, odnosno popustiti?

Kada nagovaramo ljude oni s vremenom postanu umorni i nesposobni više odbijati naš prijedlog, pa ga prihvate bez obzira bilo to dobro ili loše za njih. Na taj način možda možemo utjecati na odluke drugih, ali tim ljudima nećemo ostati u lijepom sjećanju i sljedeći put, kad opet krenemo koristiti istu taktiku, oni će biti otporniji na naše uvjeravanje što će rezultirati našim sve većim frustracijama. Mislim da je sada već nebitno napominjati da se određena količina ljutnje nakupila na obje strane. Sada je još samo potreban katalizator da se pokrene reakcija i dolazimo do svađe. Kao katalizator može poslužiti i neki potpuno nebitan događaj u životu obje osobe, ali će ih jedna ili obje iskoristiti kao razlog za napad.

Na kraju svađe, odnosno konflikta nije samo narušen odnos između dvije osobe, nego su i obje osobe povrijeđene iako one u tom trenutku to zapravo percipiraju kao ljutnju, mržnju, prijezir, bijes ili neki drugi nasilni osjećaj. Činjenica je da većina nas kada je povrijeđena ima želju osvetiti se osobi koja nas je povrijedila. Prilikom trajanja te osvetničke želje nismo zapravo svjesni da je i druga osoba povrijeđena i ne shvaćamo pravu situaciju koja nam nudi mogućnost da stvar izgladimo jednostavnom isprikom. Naravno, tu uvijek postoji strah da će naše ispričavanje osoba iskoristiti samo da bi nam još jednom zabila nož u srce kako bi se osvetila. Ali ako upotrijebimo pravilan pristup, odnosno ako znamo reagirati u određenoj situaciji i ispričati se na pravilan način tada je vjerojatnost da će nas druga strana ponovno povrijediti prilično malena, po meni.

Svađa nije jedina situacija koja može nastati manjkom kvalitetne komunikacije, odnosno jasne komunikacije. Može završiti i puno gore. Međutim, bitno je da se mi znamo izraziti i da znamo da ako budemo iskreni i ako objasnimo ljudima kakve su trenutne stvari da će nas oni shvatiti. Jer će većina ljudi, kada osjete da netko ima potrebu otvoriti se, biti spremna prihvatiti tu osobu i saslušati je. U čemu je stvar? Duboko u našoj duši, srcu i gdje god se još skriva naša osobnost mi smo svi ljudi s dobrim namjerama. Nažalost životne situacije koje smo prošli nas više manje “oštete” i zbog toga činimo greške. Većinu njih možemo ispraviti, samo ako smo spremni i ako smo dovoljno hrabri da to učinimo. Mnogi su svladani strahom, međutim strah je sastavni dio rizika i ako ćemo mu dopustiti da nas spriječi u donošenju naših odluka vjerojatno nikada nećemo ništa učiniti i samo ćemo žaliti.

Uvijek sam cijenio kada su ljudi bili otvoreni sa mnom, pa makar me i povrijedilo ono što mi kažu, ali bar sam znao da su mi iskreni prijatelji. Ono što me potaknulo na pisanje ovog teksta, odnosno na promišljanje je događaj s jednim prijateljom koji je zaključio (odlučio?) da je možda bolje da nemamo otvoren odnos i da prekinemo naš kontakt jer je njemu vjerojatno teško o nekim stvarima popričati sa mnom. Ne mogu sada u detalje i neću jer je ipak to preveliki nivo privatnosti za ovaj blog. Međutim, ono što želim reći je da je prijateljstvo odnos koji se bazira na visokom nivou razumijevanja, povjerenja i ljubavi. Ako ne njegujemo te tri vrijednosti tada imamo problem u našem odnosu s ljudima kojima je stalo do nas. Tako ih povrijedimo, a nepotrebno jer postići nečiju sreću je prilično jednostavno, samo treba biti hrabar.

Let’s go baby!
Zasto se ljudi vezu za nepotrebne i besmislene stvari? Počet cu malo od ljubavnih veza da obrazlozim svoje viđenje, nekad me i sama pomisao na tu riječ nervira. Okay je ak je ta veza zasnovana na istinskoj ljubavi, a ne neka seksualna obligacija, interes. Ja cu malo iz svoje perspektiva da pricam, jer cemu te veze i obaveze? Tesko je odrzati vezu. Jer i ak sam u vezi s nekim i naleti mi netko dobar u međuvremenu, ja cu se naravno pojebati. I onda kad dođem pred svoju “ljubav” ne mogu lagati, kazem kaj se zbilo i tu je skoro uvek kraj, konec nema dalje hehehe… A onda ak mi je s njim ili njom okay u krevetu, onda mi ne pase obicno u glavi i obratno… A da ne govorim koliko se zapusteno danasnji momci i djevojke nose. Isuse Boze u gacama sume nose, ispod pazuha smrad, dlake fuj, fuj… A onda svi ti izazovi, piće, droga, drugi ljudi, zelis naprosto da se zabavljas. A ak ste u paru, sto ces da radite?! Da sjedite u svojoj kutiji od sibica i zurite jedno u drugo. Kad si duso sam(a) puno je lakse. Mozes da radis sto hoces. Ne moras da ides kuci. Jer sve se na tome zavrsava, jebi ga ak ne ide onda ne ide i sasijedi duso gdje tebi pase. Svi mi mastamo i stalno smo u potrazi za srodnom dusom s kojom cemo dijeliti dobro i zlo, ali sasvim mali postotak ima srece, a i oni koji misle da imaju srece ustvari su u zabludi. Naposljetku umiremo sami jer smo i od prirode takvi nastali- SAMI… A dok taj trenutak Bozije volje ne dođe, uzivajte, jebite se, ma radite kaj vam srce pozeli. Evo kao i naša Seve rina, vjencala se sama, s svojom najvecom ljubavi, muzikom, sretna je sama, a princ ak naleti, naletio je hehehe… Onda se također moram nadovezati na romantične decke, a i djevojke. Joj kad mi kazu da su romanticni, dođe mi da vristim iz sveg glasa. To ustvari znaci da covjek vidi romantizovanu verziju tebe, pa cim postanes svjestan i prestanes da se uklapas u njegovu fantaziju, pocnes da ga odbijas. Zbog toga su romantici opasni. Oprez ljudi heheh— Opet ponavljam, odrzavajte zdrav duh i telo seksom, uzivajte u onome kaj vas veseli. Ne stojte na jednom mjestu. Rođeni ste da procvjetate, a cvjetas da bih uvenuo. Znaci, taj tvoj trenutak ce proci, uzivaj dok mozes, jer nikoga nije briga, to je tvoj zivot. Tezite da budete srećni i ne pitajte za cijenu, ma što god da to bilo… See you :)

Malo ljudi se usudi pričati o svojim životima, a kamoli činiti promjene, upravo zbog bojazni od osuđivanja okoline u kojoj žive. LJudima nedostaje mašte, mudrosti prije svega, jer mudrost možemo steći samo živeći svakako, jer samo živeći možemo naučiti kako treba da živimo, ali kad to shvatite i dosegnete, umirete… onda svatko od nas u sebi nosi nešto neizliježeno, npr. jaje svog orla, pa bilo da je to porok ili vrlina, dužnost ili strast, što mi svojim životom hranimo. I čovjek nikad ne treba da voli sebe, nego ono kroz njeg što teži da se ispolji, da hrani svog orla da bi ovaj bio što ljepši. Zato se oslobodite svega što vas sputava, što vas naprosto sakati. Jer sve što je saobrazno našem biću i mojoj savjesti, to je dobro, ali sve ono što sputava moju duboku prirodu, to je dušo zlo, samo zlo. Ne znam kako da kažem to, samo sama ličnost pojedinca se u nekom trenutku opredjeljuje, znači sasvim nesvjesna posljedica, opredjeljuje se za svoju težnju, sklonost, mogućnost, koja joj postaje nepovratna sudbina, jer opredjeljujući se, ličnost se zatvara za druge mogućnosti, upada u tzv. ćorsokak. A to je ono što mene je nekad plašilo, ali sam već na nekoj drugoj razini. Rađajte se ljudi u stegi, živite od borbe da umrete od slobode, e to sam lijepo rekao hehehe. Jer sve je okay, da čovjek slijedi padinu svojih sklonosti, ali samo da to bude penjući se. Ja shvatam da mnogi čitajući moj blog malo su zatečeni, ali malo dublje kad uđete u srž i produbite se, shvatit ćete u biti sve, samu tematiku :) Budite iskreni, to je jako bitno, jer iskrenošću ne lažete sebe prije svega. Vjerujte onima koji traže istinu, sumnjajte u one koji je nalaze, jer su to obično kučke, sumnjajte u sve, ali duše moje nikad u sami sebe ne sumnjajte i tako neka bude. Npr. ja se brinem što ne znam ko ću biti, ne znam čak ni tko bi htio biti, ali znam dobro da treba izabrati. Znam da želim koračati sigurnim putevima, koji vode samo onamo kuda bih odlučio da idem. Jer osjećam u sebi tisuću mogućnosti, ali ne mogu da se pomirim s tim da budem samo jedno od toga. I predstravljen sam, svakog časa, pri svakoj riječi koju napišem, pri znači svakom gestu koji načinim, kad pomislim da se to utvrđuje još jedna, neizbrisiva crta mog lika. Neka ništa, bilo šta da je to, ne bude učinjeno radi nečega drugog. Svaki čin treba da nađe svoj razlog i svrhu u samom sebi i da ne bude koristoljubiv. Ne čini nikad dobro ili zlo radi nagrade, ne ljubav radi novca, ne borbu radi života. Znači svaku stvar činite radi nje same, to je jedini način da opravdamo njenu vrijednost. Nadam se da imalo djelujem u nekom pozitivnom pravcu na vase male glavice… BOK SEE YOU s drugom pričicom :D